Evo dva primjera da pokažem snagu pozitivne povratne veze (self reinforcing loops), koji su mainstream analitičarima u potpunosti promakli, a koji su zapravo pravi i najzdraviji pokazatelji oporavka hrvatskog gospodarstva.
Rast izvoza po sve većim stopama, a pogotovo eksponencijalan rast izvoza relativno mladih IT startup-a.
Dugo je vladao denial i dubinsko podcjenjivanje kapaciteta, inovativnosti i kreativnosti u novostvorenim (a i starima koji su se prilagodili) izvozno orijentiranim poduzećima. Te promjena metodologije, te provoz, te niska baza, uz prešućujući činjenicu da nema više 10-15 milijardi kuna od debelo subvencionirane brodogradnje, izvoza zlata i sl. stvari koji su prije umjetno napuhivale izvoz.
Efekti umrežavanja, činjenica da jedan dobro odrađen "probni" posao vuče još 5 novih, puno bolja i brža naplata nego doma, benefiti neovisnosti odmakom od poslovanja s državom i lokalnim šerifima... ništa od toga ne piše u linearnim statističkim modelima i odokativnim izračunima. I tek je počelo s restruktuiranjem prema izvozu, a takt mu daju radno intezivne djelatnosti visokog stupnja dodane vrijednosti (IT).
To je sve više-manje proteklo bez velikog uplitanja države, nego je blagotvorna negativna informacija teške recesije odradila svoje, tj. "creative destruction" u svojoj najboljoj inačici. Naravno, ključno je maknuti stopu od 40% i sve raditi na povećanju neto plaća ta se momentum još više pojača. Kapitalno intenzivne djelatnosti poput turizma će rasti same po sebi, a s povećanjem plaća radi se na ostanku onih najsposobnijih.
Rast turizma u velikim gradovima po stopama od 20% (čitaj Split).
Opet bottom-up pristup bez veleumnih stratega (ne, ne trebaju nam nikakve strategije razvoja, niti petoljetke, kapitalizam ne fercera tako). Dakle, rast bez velikih ulaganja i raklame, nego samo po preporukama zadovoljnih posjetitelja (što mladih, što starih) i ovdje imamo eksponencijalni rast u povratnoj vezi. Poljaci otvaraju slastičarnice, Japanci nude sushi s pršutom, brzo će stići i drugi stranci. A i što ne bi došli kod nas u gradove na more, em imaju "ko to može platit", em imaju profit veći nego doma. To od depresijom uništenih gradova čini potencijalne hub-ove turizma, gastronomije i visoke tehnologije.
Tko kaže da kod nas na obali za 30 godina neće živjeti milijun i pol ljudi više nego sada, koji neće biti (samo) europska starčad koja liječi reumu na suncu.
Ne može se pretpostaviti unaprijed gdje će još biti ovakvih primjera eksponencijalnog rasta i pozitivnog feedbacka, ali glupo bi bilo prepostaviti da ih neće biti još više.
Inovativnost rađa inovativnost.
