tema je postavljena jako,jako široko i bojim se da neće razviti kvalitetnu diskusiju upravo zbog toga.Ipak,tema je zanimljiva,pa ću krenuti od prve rečenice uvodnoga posta.Ako krenemo od same riječi psihopat,može se zaključiti da se odnosi na čovjeka čija psiha "pati".Pretpostavka je da ako nešto ili netko pati ili trpi,da je to protiv njegove volje,reklo bi se jače od njega,odnosno sama osoba svoju psihopatiju nije u mogućnosti korigirati i samu sebe dovesti u stanje u kojem neće patiti(iako psihopati to najčešće neće priznati),nego se ostvariti u svom punom potencijalu i u skladu sa vlastitom prirodom.Psihopatija dakle upravlja i vlada sa cjelokupnom osobom.Ja bih onako općenito rekao da je bilo koji psihički poremećaj ustvari odvojenost čovjeka od njegove vlastite prirode(ostavljam mogućnost da se možda nečija prava priroda manifestira u nekome poremećaju,sama osoba ne trpi,trpe drugi-pada mi na pamet Hanibal Lecter ).Stoga se ne treba čuditi da su psihopati duboko nesretni ljudi,često vođeni nagonima,koji trunčicu zadovoljstva nalaze u sekundi zadovoljenja određenog nagona ili poriva kojeg sami ne kontroliraju, pa već u sljedećoj sekundi i to zadovoljstvo nestaje,jer negdje duboko unutar sebe osjećaju da nešto što su učinili nije u redu,a zašto nije u redu, jer ide protiv njihove vlastite prirode kojoj se oni nisu u stanju vratiti.
Slažem se da psihopatije jesu jedan od najvećih problema današnjeg društva,društva koje je i samo psihopatsko.Danas vrlo mali broj ljudi zapravo poznaje sam sebe za početak(upoznati sam sebe i svoju vlastitu prirodu i biti iskren sam prema sebi je proces) i u stanju je živiti u skladu sa svojom vlastitom prirodom i u svijetu kakav jest,razvijati se i rasti kao osoba u svim smjerovima,a samo društvo je psihopatsko i destruktivno (politika,mediji,sport ma gotovo sva područja ljudskog djelovanja su postavljena na vrijednostima koje potiču isključivo zadovoljavanje nagona i kratkotrajnu ekstazu pa opet ispočetka,odnosno samo društvo generira psihopate i stvara preduvjete da je sve više najrazličitijih duševnih poremećaja.
Mislim da je ključna riječ-smisao.
Bez smisla,ništa nema smisla
,a smisao današnjeg društva je od ljudi napraviti besmislene i nemisleće robote čiji je glavni cilj u životu kupiti određenu marku omekšivača za rublje ili baš onaj wc gel.Dali je proces slučajan ili namjeran neka svatko sam prosudi.
Da nebi ispalo da je samo društvo krivo,mislim da je najveća odgovornost na pojedincu za samoga sebe.Čim više individua koje preuzimaju odgovornost sami za sebe,tim više šanse da se dogodi i transformacija u široj zajednici.