Quote:
House`s Mistres kaže:
Imam par frendica koje žive u uvjerenju da je čekanje do braka velika kušnja ali i veliki uspjeh. Jedna je "posrnula" par puta, druga je "posrnula" jednom, treća nijednom.
Ova zadnja je sama sa sobom sigurno zadovoljna, udala se, jako brzo dobila dijete (jer je kontracepcija grijeh), a prve dve će ili zaboraviti, ili će im netko prije ili poslije nabiti na nos ili ih podsjetiti na to a onda bu bile jadne i tužne.
Poanta - zašto nametati samome sebi nešto što je maltene nemoguće izvršiti, a u slučaju pogreške ne gine ti kajanje i osjećaj manje vrijednosti?
I je li taj osjećaj zadovoljstva i ponosa samim sobom zaista vrijedan toga da propustiš uživanje u svojem i tuđem tijelu, učenje, saznavanje i bliskost koju je moguće postići, I`m sure, i prije braka?
|
nemam pojma, ja iskreno mislim da je to za vrlo drugacije ljude od mene i ocito imaju totalno sjeban (no offence
) mindset i pogled na zivot/sexualnost iz moje perspektive.
