Pogledaj jedan post
Old 03.01.2009., 15:51   #19
Quote:
Cordelia kaže: Pogledaj post
Kod ove teme nije sve crno-bijelo. Na žalost ako su oba partnera istinski vjernici ili ateist i vjernik može doći do razilaženja kod odgoja djece. Lako je biti tolerantan dok svatko od vas poštuje svoju vjeru ili ako jedan od partnera ne ide u crkvu, ali djeca su zajednička i svaki bi roditelj volio da dijete uči svojim uvjerenjima. U tim bi slučajevima bilo pošteno da se dijete uči i jednom i drugom bez sakramenata, pa da ono jednog dana odluči samo. Ali koji će vjernik pristati na to da mu dijete nema sakramente njegove crkve i da postoji mogućnost da jednog dana izabere nešto drugo? Tako da mada mi moja uvjerenja govore da je ljubav jedino važna i to mislim iskreno, kod takvih se brakova sve probleme treba riješiti razgovorom i dogovorom prije nego se krene u brak i ozbiljno shvatiti sve što ono drugo kaže, ne misliti-" ma nagovorit ću ja nju/njega kad dođe do toga, sad ću pristati što god hoće a poslije ćemo vidjeti" (na žalost znam takvih slučajeva).
u potpunosti se slažem. u skladu sa svojom vjeroispovjesti namjeravam odgajati djecu...npr, nikada ne bih krstila dijete i namjeravam ga/ju učiti određenim stvarima na određen način. ako se osoba ne slaže samnom u tome, bilo bi gadnih problema jer ne odstupam od svojih stavova. ali isto tako mislim da se ne bih mogla zaljubiti u osobu koja je vjernik u nekom tradicionalnom obliku (a možda niti drukčije), jer "u paketu" uvijek dolazi još nešto od karakteristika koje mi se ne sviđaju a važne su mi, pa mislim da tu ne bi bilo niti pitanja brak ili ne. po pitanju nacionalnosti, boje kože, škole, posla (a ima puno ljudi koji se ne žele vjenčati "ispod svoje razine") ili bilo čega drugoga...zaista me nije briga.
__________________
"This above all: to thine own self be true, And it must follow, as the night the day, Thou cans't not be false to any man " (Hamlet, ll.78-80)

Bowties are cool.
nephthys is offline