|
Ne, kad te nema ne govorim svijeći
Jerbo ni nemam jebenu svijeću kod kuće.
A i što će mi pored ove blagodati zvane elektricitet?
Osim toga, kad te nema ne govorim s predmetima.
Zar misliš da sam ja neki sajko??
Radije ću lijepo, kao u dobra stara vremena,
popričati sam sa sobom.
Uvijek naučim nešto novo.
Ne sramim se to priznati, jer kako kažu
ponavljanje je majka znanja, ne?
Kad te nema, dragi moj oj kruše svagdašnji
pohodim u dućan i kupim te.
Samo, glupo je lamentirati o kupovini kruha
jer je to svakodnevna monotona radnja
koja nikom neće biti zanimljiva za čitanje.
Zato ćemo ovaj uradak začiniti
s malo lažne introspekcije.
|