Ono što bi čak bio puno veći problem (za ljudsku populaciju) od samog pepela, to je smanjenje prodora sunčane svjetlosti i problemi sa zagađenjem pitke vode (posebno zakiseljavanje). Također, kako su čestice vulkanskog pepela u odnosu na "redovitu" prašinu (a koja čini jezgre za kristalizaciju ledenih kristala) puno teže, sigurno bi došlo i do poremećaja u količini padalina, uz mogućnost povećane količine nad oceanskim površinama te sušama na kopnu. Zapravo bi dobili smrtonosnu kombinaciju suhe-hladne zime. Kaj se tiče putovanja pepela zračnim strujama, imam doma komadiće pepela koji su padali po Zg tijekom erupcije vulkana na Islandu. A ono je bio prdac u odnosu na ovaj vulkan.
Netko je spomenuo nuklearke. Osim što bi se začepili filteri za zrak, drugih generalnih posljedica ne bi trebalo biti. Naime, vulkanski pepeo je poprilično kemijski inertan (osnova mu je kvarc koji je kemijski stabilan). Kisele kiše bi predstavljale veću opasnost, no opet, to je zanemarivo u odnosu na sve druge opasnosti. U krajnjem slučaju, elektrane se ugase, zaustavi se reakcija i sve može ostati mirno dok se ne steknu uvjeti za ponovljeno "paljenje". Silosi s raketama su ipak dobro zapečaćeni i ukoliko ih zatrpa pepeo, ostat će ispod kamenog sloja dok ih se ne otkopa. Potpuno sigurno. Bojeve glave na raketama mogu izdržati temperature i do 2500C bez aktiviranja. Ako znamo da je temperatura tališta kvarca "tek" 870C, imamo fore.
