Pojavom prvog pravog para listica (zapravo drugog) izdanak postaje prava i funkcionalna biljka te dolazi vrijeme za presadivanje.
Obicno se kao pravo vrijeme za presadivanje uz pojavu listica uzima i ono kada tanki bijeli korjencici pocinju izbijati kroz stjenke plocica sto je tocno pod uvjetom da su tresetne plocice u casicama koje ih stite od topline i svjetlosti ali kod samostojecih ih uglavnom ne vidamo jer se gotovo pa trenutno osuse i nestanu, eventualno na dnu.
Plasticne i lagano dostupne casice od 2dcl su idealne u ovoj fazi presadivanja jer ce omoguciti dovoljno prostora za rast u sljedecih mjesec pa cak i dva, a istovremeno su lakse za baratanje i zauzimaju manje mjesta pod rasvjetom. Prije nego sto ih napunimo s zemljom izbusimo nekoliko manjih ili jednu veliku rupu, neophodnu za drenazu.
Kod odabira zemlje u koju cemo presadivati doista nema nekog posebnog pravila; dobro ce rasti u najjeftinijoj, nesto veselije u kvalitetnijoj ali uglavnom svaka ce posluziti. Osobno preferiram mjesavine predvidene za klijanje koje karakterizira veliki omjer sitnog pijeska sto cini supstrat prozracnim, idealan pH u rasponu 5-6,5 (papricice vole lagano kiselkastu podlogu) te odlican omjer potrebnih hranjivih tvari. Najbolji omjer i cijene nudi supstrat kojeg kupujem u Bauhausu za 20 kn/20 litara te koji osim za presadivanje korsitim i za klijanje kad nemam plocica:
U ovoj fazi svakako izbjegavati upotrebu stare zemlje jer postoji vjerojatnost da u sebi nosi i bolesti kojebi bi bilo kobne u ovoj pocetnoj fazi, a i sama nutritivna vrijednost iskoristene zemlje nije povoljna za mlade biljke u punom rastu. Isto tako ne dodavati glistenjak ili kompost iz istih razloga - kasnije vise nego pozeljno, ali sada je rizik jednostavno prevelik.
Prilikom punjenja casica, zemlju nikako ne stiskati i sabijati prstima, na taj nacin samo otezavamo razvoj korijena. Jednostavno lagano protresanje ce posluziti. Napunimo casice do polovice, pazljivo stavimo sadnice i jos pazljivije dodajemo (najbolje zlicom) zemlju uokolo uz povremeno protresanje kako bi se slegnula - pozeljno je ostaviti pola do jednog centimetra od ruba kako bi olaksali zaljevanje.
Polako zaliti s odstajalom vodom, dodati jos zemlje kako bi popunili rupe nastale sljeganjem i smjestiti ih na toplo i svjetlo mjesto.
Ako smo im osigurali idealne uvjete biljke ce nakon presadivanja zapoceti s ekspresnim rastom i oko njih nema vise pretjerane brige jer je najgore i najosjetljivije vrijeme proslo. Najcesci uzrok problema je previse zaljevanja, pozeljno ih je drzati vise na suhoj (ali opet ne presuho) nego na mokroj strani i to se najlakse nauci primjetiti po tezini casice - probajte usporediti casicu napunjenu sa suhom zemljom i isto takvu netom dobro zalivenu (dobro dode i kuhinjska vaga) te s vremenom steci osjecaj kad je zemlja suha i zahtjeva vodu.
Gnojenje je jos jedna u nizu prica gdje deset ljudi ima deset teorija; od izbjegavanja ikakvog dodavanja pa do intenzivnog
Osobno smatram da je istina negdje na sredini i da je kvalitetan supstrat sasvim dovoljan ali da lagano dodavanje manje kolicine ne moze skoditi. Papricice u razliticim fazama traze drukciji omjer nutrijenata ali posto kod nas specijalizirana gnojiva nisu dostupna kao solidna zamjena ce nam posluziti lako i siroko dostupno tekuce gnojivo za rajcice koje ce mo koristiti kroz cijelu sezonu uzgoja. Moja praksa je pustiti da se zemlja u casicama osusi te prilikom prvog sljedeceg zaljevanja u vodu dodati 25% propisane (s ambalaze) doze za rajcicu, te svaka dva tjedan ponoviti kad dode vrijeme za zaljevanje s 50% propisane doze sto je omjer koji prakticiram i u kasnijem uzgoju.
Ovisno o svjetlu i toplini papricice ce prilagoditi dinamiku rasta i velika je vjerojatnost da ce prije konacne destinacije proci jos jedno presadivanje, sto cemo najbolje primjetiti kada uocimo da na dnu kroz drenaznu rupu izbijaju tanki bijeli korjencici. Pozeljno je ici na prvu sljedecu velicini pa ce posude od pola ili litre biti idealne.