|
mislim da bi ova tema o oprostu prije trebala biti na podforumu religija ili filozofija...
jer je oprost izumljen od strane krscanstva, cijelo se vrijeme govori o oprostu kao imperativu (a uopce ni nije i ne bi smio to biti), a niti je to sastavni dio nas...
to je jednostavno... kao i pitanje sto je nastalo prije? kokos ili jaje?
to je krivo pitanje... na njega nema pravog odgovora, niti ga moze biti
ono sto se desava (znaci govorimo o ljudskoj psihi) u glavi kada nam netko ucini nesto sto nam se vec desilo i sto nam pojaca osjecaj ljutnje je latentna traumatska neuroza
mi trebamo zacijeliti rane onoga sto nam je ucinjeno da bismo mogli lakse 'podnositi' isto.. (iako je onda pitanje cemu sve to ako nam se iste stvari stalno desavaju).
ljudska psiha nije kanta za smece, a mi imamo obicaj svasta stavljati u nju... a šlag na sve to je imperativ oprosta...
npr... kontra oprosta...
u islamu imaju poziv da se suprotstavljaju losim stvarima. I to prvenstveno dijelima, ako ne onda rijecima... a ako ne ni tako, onda u mislima
time (po mom) dolaze da se prave stvari nazivaju pravim imenima... po zakonu o velikim brojevima, tada dobivas da ljudi malo vise paze sto ces uciniti drugome, jer se neces tako lako moci pozvati na neki tobožnji oprost ili sl.
nakon toga se tek moze poceti oprastati... jer dobar dio ljutnje i ne-oprosta dolazi jer se stvari ne imenuju glasno onakvima kakve jesu, te one ostaju u nama
|