[Dunj@]

masoreti (hebr. masoretim),
židovski učenjaci koji su se bavili -->masorom. Djelovali su VI-X.st. u Babiloniji i Palestini (Tiberijada). Među masoretima poznate su obitelji Ben Ašer i Ben Naftali (X.st.).

masora (hebr. masorah: veza, predaja),
rubne bilješke u hebrejskim biblijskim rukopisima. Ispisivali su ih židovski učenjaci (-->masoreti). Svrha je bilježaka vokalizacija konsonantskog pisma i ispravljanje pogrešaka u rukopisima. Pri utvrđivanju samoglasnika polazilo se od logičkih pravila i od uporabe u srodnim jezicima (npr.arapski). Gotovo svi su starozavjetni hebrejski rukopisi masoretski.

protokanonske knjige,
biblijske knjige čiju pripadnost kanonu prihvaćaju Židovi i kršćani.
deuterokanonske knjige,
starozavjetni spisi koje Židovi i protestanti ne priznaju kanonskim, te ih nazivaju -->apokrifi (Prva i Druga o Makabejcima, Judita, Tobija, Knjiga Mudrosti, Baruh, Knjiga Sirahova, dijelovi Estere i Danijela).
Deuterokanonske knjige bile su uvrštene u -->Septuagintu, ali ih židovski kanon, proglašen u Jamniji (90.g.), nije priznao.

Katolička crkva je na Tridentskom koncilu definirala kanon biblijskih knjiga u koji je uvela i spomenute knjige.

Septuaginta (lat. sedamdesetorica),
prijevod Biblije na grčki (kratica LXX). Priređen je u Aleksandriji (Egipat) od <--III. do <--I.st. za Židove koji više nisu govorili hebrejski, sedamdesetorica
Aristejeva legenda iz <--I.st., po kojoj su je 72-ica židovskih starješina preveli na zahtjev Ptolomeja II. Filadelfa (<--285.do<--246), nije povijesna. Septuaginta je nastala postupnim prevođenjem, što potvrđuje različitost stila, točnost prijevoda, te dva fragmenta Levitskog zakonika iz kumranskih rukopisa.
Septuaginta donosi i deuterokanonske knjige pa ju je Crkva preuzela i njome se isključivo služila; većina je novozavjetnih citata Starog zavjeta prema njezinom prijevodu. Sačuvano je više od 1500 rukopisa Septuaginte.

Jamnija (grč. prema hebr. Jabneh, Jabne'el: Bog gradi),
drevni filistejski grad na Sredozemnom moru. Nakon što su Rimljani razorili Jeruzalem (70.g.), postaje središtem židovskog učiteljstva i pravosuđa.
Ondje Johanan ben Zakai s rimskim dopuštenjem osniva ješivu, u kojoj je između 90. i 100.g. zasjedao skup rabina (jamnijska sinoda), predvođen Akibom ben Josefom, te utvrdio židovski kanon. Taj tzv palestinski kanon, u koji su uključene samo biblijske knjige sačuvane na hebrejskom jeziku, prihvaćaju i svi kršćani.
U XIV.st. Jamnija je bila i biskupijsko sjedište i njezin je biskup sudjelovao na Prvom nicejskom koncilu (325.g.).

ješiva (hebr. ješibah: sjedenje, sjednica),
viša škola u kojoj se uglavnom poučavaju Tora, Talmud i drugi izvori rabinske književnosti.
Izravni je sljednik palestinskih i babilonskih -->rabinskih akademija. Razvija se nakoh razorenja Hrama, kad se opstanak židovskog naroda povezuje s učenjem i pridrtžavanjem vjerskog zakona, a Tora mu, namjesto Hrama, postaje "duhovnom domovinom".
Prvu ješivu utemeljio je Johanan ben Zakai (s Vespazijanovim dopuštenjem) u Jamniji. Vodili su ih -->gaoni te poznati talmudisti.
U XVI. i XVII.st. te ponovo od XVIII.st. do II.svj.rata cvjetale su u Poljskoj, Litvi, Mađarskoj. Nakon II.svj.rata glavne ješive djeluju u SAD-u i Izraelu, gdje im je studij proširen svjetovnih predmeta.
-->rabinizam.