[Templarski red]

Razgovarati...

Koja je to sreća, biti sposoban izreći ono što misliš. Takav jedan dar, gotovo savršen, pa opet... danas nekako gurnut na marginu.
Otkrivati sebe drugome i otkrivati drugoga kroz razgovor, susret dvoje stranaca koji to prestaju biti čim se izgovore prve riječi.




Ne možemo zamisliti ono što ne možemo izgovoriti, s tim da zašiveni u svoje misli nemamo korektiv, niti povratnu informaciju.
Nemamo to nadahnuće koje se rađa u dijalogu kada nam se riječi nadovezuju, a ponekad i ukradu s jezika, preko jezika sugovornika.
Kao sočnost poljupca onih što su se nagnuli jedno prema drugom.

People talking without speaking
People hearing without listening