Quote:
Wikiceha kaže:
Od 11. stoljeća se priča o različitim jezicima.
Svi slavenski su slični (uzmi primjer Krasnaje Armije  ), no to ne znači da su jedan jezik.
U slovačkom razna narječja (3 su) vuku porijeklo iz raznih skupina (uz zapadnu tu su još i južna i istočna slavenska), mislim da je poljski najarhaičniji i kao takav najrazričitiji od svih slavenskih jezika, pa shodno tome i nama najteže razumljiv.
Onda bi išao češki, pa vjerojatno istočnoslavenski (valjda redom ruski, bjeloruski i ukrajinski, čisto zemljopisno), pa bugarski i makedonski, onda slovački (radi južnoslavenske baze narječja na kojem je baziran standard), pa slovenski, pa crnogorski, srpski, pa bošnjački.
Moguć je i drugačiji redosljed, ovo je moj osobni dojam.
Kad Poljaci počnu sa šć-ovima |
Pusti osobne dojmove.
Poljski zaista ima neke arhaične glasove koje ne potoje u drugim slavenskim jezicima više.
Ti poljski š-ovi i č-ovi nisu arhaični nego su nastali kasnije.
I ne budi smiješan sa ovim rangiranjem srpskog, bosanskog i crnogorskog po razumijevanju za hravtskog govornika.
Kao prvo, ne postoji ni bošnjačka varijanta standardnog zajedničkog srpsko-hravtskog jezika, kamo posebna varijanta.
Primapdnici svih triju naroda u BiH govore jednako, a one minimalne razlike su vezane za regije, ne za narodnost govornika.
U Mostaru Hrvati i Bošnjaci identično govore, kao i Srbi i Hrvati u Bosanskoj posavini.
također ne postoji ni crnogorski standard.
Tako se koristi ili ekavica srpske varijante standardnog jezika, ili ijekavica istog standardda.
Knez nije lokalna titula, nego titula vladara neke države,monarha, ali tiularno ispod kraljeva.
Imamo Kneza Nikolu, crnogorskog vladara, koji je kasnije priznat kao kraj.
Karađorđevići su bili knezovi prije nego kraljevi.
Moskovski knežebi su bili vladari moskovske države, prije nego su od Rimskih careva nakon pada Carigrada preuzeli carski naslov.
Problem je što u različitim jezicima titule ne korespondiraju u poptunosti, a i na istom jeziku u različitim razdobljima isti nazivi znače različito.
Tako npr imamo vojvodu koji ponekad znači vojskovođu, nekad vladara, pa prevodimo recimo na hrvatki kao Luksemburški nadvojvoda, koji je monarh, ali i nemoharhe u monarhijama, kao npr i nadvojvoda Ferdinand kao prestolonasljednik.
Slavenski vojvoda je prešao i u neslavenske jezike, poput rumunjskog pa je službena titula Vlada Tepeša bila (i) titula vojvode.
"
Vlad III, known as Vlad the Impaler (Romanian: Vlad Țepeș, pronunciation: [ˈvlad ˈt͡sepeʃ]) or Vlad Dracula (/ˈdrækjələ/; 1428/31 – 1476/77), was voivode (or prince) of Wallachia three times "...
https://en.wikipedia.org/wiki/Vlad_the_Impaler
O tituli vojvoda:
"Voivode[1] (/ˈvɔɪˌvoʊd/) (Old Slavic, literally "war-leader" or "war-lord") is an Eastern European (Slavic as well as Romanian) title that originally denoted the principal commander of a military force. It derives from the word vojevoda, which in early Slavic meant the bellidux, i.e. the military commander of an area, but it usually had a greater meaning. In Byzantine times it referred to mainly military commanders of Slavic populations, especially in the Balkans. The title voievodos (Greek: βοέβοδος) was first used in the work of Constantine VII Porphyrogennetos "About administration of empire" to identify Hungarian military leaders"
https://en.wikipedia.org/wiki/Voivode
Također, vojvode su nekada bile funkcije vladara djelova poljske monarhije, pa se polsjke regije i danas zovu vojvodstva (iako na čelu nisu više vojvode
)
Još malo otome da ne postoje paralele među titulama u različitim jezicima, pa postoje nedoumice oko prijevoda:
Kao što smo vidjeli Tepeševu titulu vojvoda na enleski prevode kao prince.
Također, ruske (i hrvatske i srpske i crnogorske)knezove također prevode kao prince, mada značenje knez i vojvoda nije isto.
Knez je isključivo monarhistička, državnička tiula, slična kralju, ali niža od nje. Vojvoda može biti to isto, ali i netko ispod monarha tko je vojni čelnik (kao nor četnički vojvode)
Što se tiče našeg prijevoda kneza u princa je stvar neukosti autora priloga, jer taj ni ne zna da Moskvom vladali knezovi, ista titula i ista riječ kao i kod nas, nego su čisto prevodili sa engleskog, pa su prince preveli sa princ.
Isto tako tiulu Monaški princ na hrvatski prevodnimo kao Monaški knez.
No, s druge strane republikansku titulu rektora Dubrovačke republike prevodimo kao kneza.
No, opet kad se za provede samo minutu istraživanja po netu doznajemo da je knez zapravo tuđica u hrvatskom jeziku, jer je germanizam i dolazi vjerojatnop od protogermanske riječi za kralja.
"
Knyaz or knez is a historical Slavic title, used both as a royal and noble title, usually translated into English either as Prince or less commonly as Duke, and in Latin sources as comes or princeps, but the word was originally derived from the Proto-Germanic kuningaz (king).[1]
The female form transliterated from Bulgarian and Russian is knyaginya (княгиня), kniahynia (княгиня) in Ukrainian, kneginja in Slovene, Croatian and Serbian (Serbian Cyrillic: кнегиња). In Russian, the daughter of a knyaz is knyazhna (княжна), in Ukrainian is kniazivna (князівна). In Russian, the son of a knyaz is knyazhich (княжич) (old form).[2]
The title is pronounced and written similarly in different European languages. In Croatian, Bosnian and West Slavic languages, such as Polish, the word has later come to denote "lord", and in Czech, Polish and Slovak also came to mean "priest" (kněz, ksiądz, kňaz) as well as "duke" (knez, kníže, książę, knieža).[3] In Sorbian it means simply "Mister". Today the term knez is still used as the most common translation of "prince" in Bosnian, Croatian and Serbian literature. "Knez" is also found as a surname in former Yugoslavia"
https://en.wikipedia.org/wiki/Knyaz
Također sa istog mjesta:
In the 19th century, the Serbian term knez (кнез) and the Bulgarian term knyaz (княз) were revived to denote semi-independent rulers of those countries, such as Alexander Karađorđević and Alexander of Battenberg. In parts of Serbia and western Bulgaria, knez was the informal title of the elder or mayor of a village or zadruga until around the 19th century. Those are officially called градоначелник (gradonačelnik) (Serbia) and градоначалник (gradonachalnik) or кмет (kmet) (Bulgaria).