Quote:
Zek0slav kaže:
Policija je vjerojatno obavijestila kolege da pregledaju mjesta koja je znala obilaziti i uputila par poziva poznanicima. Kada su je našli ona je rekla da se ne želi vratiti i pustili su je na miru.
Tek poslije kada se nije odazvala na sud nastao je problem da se osigura njena prisutnost pa su poduzeli malo jače mjere. Barem tako shvaćam iz upisa autora.
|
Upravo tako, prvo se nije htjela javiti kad su je pronašli, a dalje nisam ništa mogao poduzeti dok nije prošla procedura na czss-u, a to je potrajalo 3 mjeseca, tko zna gdje je sad...
Quote:
vrrrana kaže:
I meni neke stvari nisu potpuno jasne, al to nije toliko bitno. Prvo, autor se čini prilično stabilan u ovoj situaciji, što je ogroman plus. Osobno, ja ne vjerujem da bih bio toliko stabilan. Drugo, ne znamo puno o njoj, pa prosuđivanje situacije oko nje nema smisla. Treće, jako je dobra stvar da je tu pomoć od bake i dede, koji su očito uključeni u sve i mogu biti tu za njega.
Na koncu, autoru bih preporučio da se uključi koliko može i sam u psihoterapiju s njegovom djecom jer ovakav šok trajno našteti i najčvršćim osobama koje dobro poznaju same sebe.
Puno sreće novoj maloj obitelji!
|
Šta se tiče toga kako se držim...inače sam veliki optimist u vezi svega u životu, pa nakon prvotnog emotivnog šoka koji je bio jako velik naravno, ja sam sad već dosta bolje.
Trudim se oko djece i to me još više smiruje, pogotovo jer su se djeca takodjer donekle oporavila i vesele se dosta, inače su veseli po prirodi,ne pokazuju preveliki emotivni šok, olakšava mi u tome dosta šta mi je materijalna situacija vrlo dobra pa nemam problema i briga na tom dijelu.
A šta se tiče psihologa trenutno ne vidim potrebu za time, raspitivao sam se kakva je situacija u vrtiću i školi sa djecom i tete i učiteljica kažu da se na djeci gotovo da i ne primjeti da im se dogodilo to što se dogodilo i rekli su mi ako bude kakvih problema da će mi reči pa onda da se poduzmu mjere sa stručnom pomoći psihologa, takodjer situacija kod kuće sa djecom je slična kao i kad je njihova majka još bila sa njima, ja sam im sve objasnio šta se dogodilo, nisam ništa skrivao od njih i oni znaju kakva je situacija, sin koji ide i drugi razred to već sve razumije, i razgovaram sa njime o tome ponekad i mislim da je tako bolje da se oslobode od emocija, da to ne drže u sebi...za razliku od mene i bivše supruge koji smo emocije držali više u sebi i to se nakupljalo sa sitnim svadjama, na greškama se uči, nažalost nemožemo se vraćat u prošlost i ispravljat ih već gledat i činit tako da u budućnosti njih bude što je moguče manje...