Dal se aksiom temelji na eksperimentu ili eksperiment na aksiomu to je trenutno nebitno, ko je htio shvatiti šta sam mislila reći je shvatio.
Ak' Newton kaže da se nekaj giba pravocrtno i konstantnom brzinom dok na to ništa ne utječe, onda je to tako i uvjek je tako i eksperimentom se to može dokazati (sad, to što je malo teže postići da baš NIŠTA ne utječe je druga pjesma...)
Ja se slažem sa Tufir II. Činjenica je da teologija ne dopušta provjeravanje točnosti početnih postavki, dakle ona može biti, kako on/a to lijepo kaže, logički konzistentna unutar sebe, ali ona zapravo ne pokušava ništa zaključiti iz činjenica, nego iz neprovjerenih tvrdnji a te tvrdnje ne pokušava postaviti na nikakav temelj. Svašta može biti logički konzinstentno unutar sebe, ali to ne znači da je to nužno znanost. Mislim da znanost prvenstveno pokušava biti logički konzinstentna u odnosu na činjenice.
Naime, u znanosti krećemo od hipoteze koju određenim metodama dokazujemo. U teologiji krećemo od teze i proučavamo posljedice te teze, a da je prethodno nismo niti pokušali niti dokazati niti obraniti pa zapravo sve gradimo na hipotezi. Može se isto tako krenuti od postavke da Zemlju na ležima nosi slon koji se zove a) Stipe, b) Ante, c) Toni, pa ako a) onda, ako b) onda...
Time ne mogu odgovoriti ni na Skeptikovo pitanje, jer ja ne vidim da teologija išta proučava pa prema tome nema niti metodu (osim one koju je naveo/la Tufir, mada je i to upitno). Mislim, gledajući Tufir-ov primjer, teologija uopće nema temelja za niti jedno "onda" jer uopće ne pokušava saznati je li točan odgovor a) b) ili c) niti je li točna postavka. Mislim, što je točno tu znanstveno?
Mislim, ja ne želim reći da je teologija bezvrijedna, mislim da se ne bi koji katolički vjernik uvrijedio. To bi bilo isto kao reći da je književnost bezvrijedna. Samo hoću reći da nije znanost. Da moram objasniti djetetu od 5 godina, rekla bi da znanost postavlja pitanje i traži odgovor, a teologija daje odgovor pa traži pitanje. Tak nekako...