Dan kod dede i bake na selu, ja i dragi se odlučimo prošetati, i jedno i drugo želimo isto...naći kutak samo za sebe...daleko od gomile rodbine....zato sam i obukla suknju i samostojeće čarape....na zahtjev dragoga....penjemo se uzbrdo...hihoćemo kao uspaljeni klinci od 16 g. u potrazi za skrivenim kutkom....nailazimo na šumarak, uljećemo u gomilu grančica, on me drži za ruku i uvlači sve dublje u gustiš....kišica počinje lagano sipiti....napokon pronalazimo mjesto..."Nismo normalni, znaš?" upitam ga, "Znam!" nasmije se i poljubi me....pogledam oko sebe toliko šiba, toliko mogućnosti....
Silazimo dolje, nasmijani, cipele su nam blatnjave, moja kosa puna grančica i lišća....i osjećamo se mlađi 10 g.
