Ja sam kao mala (2-3 god) izjavila "Ja cu roditi bebu cim se udam" na sta je moj tata brizno odvaratio "Samo nemoj pre toga, duso...."
Sada, sa svojih 26 bas mi i nije radjanje dece u glavi (a nisam ni udata
). Slatki su mi klinci, na po par sati, ali onda mogu da idu svojoj kuci....
Mada, po nekim moji reakciajam i razmisljanjima, cini mi se da ce mi dete postati centar sveta (kad i ako ga budem imala).
I slazem se sa onim da se definicija majcinskog tipa menja sa vremenom i definitivno je podrazumevala jedno pre 100 god a nesto sasvim drugo sada.... (mada nisam sasvim sigurna sta
)