|
Patološki lažljivci, orijentirani samo na sebe, iskorištavaju ljude za svoje potrebe i emotivno su zreli kao četverogodišnje dijete. Nije to bolest zbog nesretnog djetinjstva nego često iz obijesti. Previše para, previše razmaženosti. U stanju su prodati rođenu ženu, djecu i majku. I nikad se ne izliječe. Rijetko tko. Samo promijene oblik kockanja. Ako nije više kladionica ili casino, krenu s nečim sličnim.
Voljeti takvu osobu je pišanje u vjetar. Slično kao da voliš psihopata, narcisoidnu osobu ili nasilnika. Jer ravnodušnost i bolesna opsesija svojom ovisnošću i sobom te hladnoća i emotivna sjebanost je jedino što nude. Ali su naučili razviti uljuđenu normalnu masku da se ne vidi baš kakve su olupine.
Traže samilost, sućut, razumijevanje, nakon što sjebu cijele obitelji, ali rijetko se tko od njih istinski kaje. I rijetko tko ne bi to opet ponovio kod samo malo većeg stresa. Žene su im nagrada, nešto u rangu onog što dobiju na ruletu pa onda opet zakockaju. Jedino se mogu izliječiti totalnim pranjem mozga i prebacivanjem na fanatičnu vjeru. Jer osim za bolesne krajnosti i nisu. Za ljubav nisu sposobni. Hrpa slatkorječivih govana koje su u stanju izreći žene obično uvjeri da jesu, ali to je samo dio igre. Mislim da je liječenje takvih bacanje resursa. Izolacija pa neka se sami čupaju. A ako ne, shit happens. Mislim, mnogi se ubiju. Ali ne prije nego što proćerdaju pare cijele familije i prokurvaju ženu.
|