|
Problem je što sustav zdravstva ne priznaje da neki pridonose ipak više, a imaju manje vremena. Konkretno, koliko znam, u zemljama zapadne Europe, gdje isto postoji princip solidarnosti, prešutno postoji i načelo prioriteta na brzinu dobivanja zdravstvene usluge za ljude koji najviše pune proračun. U praksi bi to značilo da netko tko je manađer neće baš morati čekati u čekaonici tri sata da svi penzioneri, koji imaju višak vremena, dođu na svoj tjedni razgovor sa doktoricom, a on zbog odlaska doktoru gubi pola svoga skupoga radnog dana.
Takav način pružanja zdravstvene usluge u Hrvatskoj, bez zakazivanja sastanaka kod liječnika, vodi k tome da ne samo da daz plaća više od Jože za istu zdravstvenu uslugu, nego k tome da daz uopće neće dobiti uslugu, jer je prisiljen zbog gubitka vremena ići privatnom doktoru, iako uplaćuje više od ostalih.
|