Dakle, sad su se, dan nakon meča, našli ljudi koji tvrde da je Marin pičkica jer se rasplakao zbog žulja? Pa nije se rasplakao zbog jebenog žulja (iako mu osobno ni to ne bih nimalo zamjerio, to đubre boli kao sam vrag i kod "običnih" pokreta, i nije tu toliko stvar namještanja na udarce koliko kod eksplozivnih kretnji nedostižnih nama normalnim ljudima, gdje se fino ta oštećena masa kože trlja lijevo-desno samo tako), nego jer je osjetio da se raspao iako problem nije bio, kao tisuću puta, u glavi.
I ok, vratio se pri kraju u meč, možda je bol otupila, meni se činilo da igra normalnije, skoro kao da mu nije ništa (sredinom trećeg seta, iako je fakat nebitno što se meni ili bilo kome drugome činilo, samo on zna koliko ga je smetalo - ok, ako zaista postoji i najmanja šansa da je on sve to umislio, onda je zreo za psihijatriju, ali ne bih se kladio na tu opciju), ali nakon što ga je toliko puta sjebala SAMO glupa glava, sad kad je to konačno sredio (barem za ovaj turnir, naravno, jer svi s nestrpljenjem čekamo nove nastavke Čilić-ludila), došle su nove prepreke.
Frendu sam nakon prva 3-4 gema rekao da mi se vraćaju sjećanja na USO 2014., izgledao je kao da je došao nadigravati se s Federerom bez straha od poraza ili kakvog sramoćenja koje mnogi besmisleno impliciraju - a takav je, pokazao je, sposoban dobiti ama baš svakoga, i igra tenis za uživanje.
Svi koji ste navijali za njega iz bilo kojih pobuda, jer ga volite kao tenisača, jer volite način na koji je predstavljao svoju zemlju (nemojte s Monakom i Hercegovinama, pliz) ili nešto treće mu se možete samo nakloniti, dečko je izašao na najveću pozornicu onog čime se bavi, protiv najboljeg u tome čime se bavi, i zaradio je pljesak na otvorenoj sceni koja je prepoznala da nije tamo došao slučajno. U pičku materinu i s jalovim hrvatskim mentalitetom u kojem se pobjednici dižu u nebesa, a poraženima se traži i najsitnija zamjerka, iako ostala 364 dana u godini nitko ni ne pita za njih.
Usput, da se nadovežem na raspravu o Murrayu, ne samo da će "pasti" na 3.-4. mjesto nego i više. Već negdje nakon RG-a svake sezone, relevantnija postaje Race lista, evo je
ovdje, razlika između nje i Entry liste ionako teži u nulu kako sezona odmiče kraju, a tu lako vidimo da ako Murray jebački ne digne formu, neće prismrditi ni u prvih 5, što je i nekakva realnost njegove dosadašnje sezone.