|
Svaka rijec ko gutljaj ustajale, pretople vode. One kojoj se na casi vec uhvatio rub od stajanja, one koja vise nije bistra, u kojoj se vec radjaju mali crvi koji niz jezik skliznu u zdrijelo i onda plivaju kroz zeludac do debelog crijeva. Napuhuje. Izaziva mucninu, onu koja ostaje. Da bar izaziva povracanje. Izbacis to van. Ali ne, ovo ostaje, truli iznutra, tjera na podrigivanje, izaziva anemiju, ubija apetit.
A kazu da je osvjezavajuca. Voda. Da krijepi. Ova ubija.
Popila sam, sto iz inata, sto jer valja probati. Jer mozda znaju nesto sto ja ne znam. Kurac.
|