Nisu ni mojoj mami dali anesteziju već joj je mesar u Petrovoj rekao: "A jesil' ti nešto dole prčkala?". A njih dvoje oboje u šoku, prva trudnoća.
No, to je bilo prije skoro 40 godina.
Meni su dali i anesteziju i bocu glukoze i nisu me nogom u guzicu kad su me otpustili nakon par sati (spontani).
One kaj su išle abortirati su skoro pa uškopili.
Ja sam skužila situaciju i kad sam ušla unutra odmah sam izrecitirala da sam imala spontani. Neću zaboraviti njihov blijedi pogled.
Uđeš unutra, sve ti krene automatski, svi šute, nitko ne pita.
Žene šutke ulaze, šutke izlaze, neke se poslije savijaju od bolova (one koje nisu imale za anesteziju). Poslije pokupe svoje krpice i pokušavaju dozvati na prezauzeti telefon svoje muške koji su uvijek na nekim službenim putovanjima...da dođu po njih.
Sorry na impresijama, mogla sam samo reći da je kod artificijelnog pobačaja izbor za anesteziju na ženi i novčaniku, dok se kod spontanog TREBA OBAVEZNO DATI, bez obzira na stadij trudnoće.
Predmnijeva se da je spontani u najvećem broju slučajeva nastao kao posljedica željene trudnoće i da ne treba dodatno izazivati šok i stresno stanje kod žene.
Na žalost, u tim teškim trenucima teško je nositi i vlastitu tugu i nevjericu, a kamoli se još i boriti sa tim bezosjećajnim čudovištima u bijelim kutama, koje čak ne možeš poslije ni tužiti, već ti jedino ostaje da sve prepustiš zaobravu i okreneš se novoj bebi.
A nakon spontanog ona hoće zaista brzo doći!
