Quote:
nosorog kaže:
zasto ih treba sto ranije navikavat da spavaju sami u kreveticu? dakle, mama i tata mogu spavat jedan kraj drugog, a ja moram sam? nije li to neprirodno?
meni je zapravo tuzno guranje raznih plisanih tjesilica, medeka, krpica, kraj dve zive osobe sa svojim mirisom, otkucajima srca, zive osobe  |
Ma jasno, ali bitno je pružati sve to tijekom dana, a kroz noć, mislim da je i djetetu potreban njegov mir i "prostor". Ja obožavam svoje dijete, ali ne mogu s njim skupa spavati, a bome ni on samnom - njegovo ritanje, meškoljenje i mrdanje ometa moj san, strah me da ne padne s kreveta, s druge strane i njega smeta što ga stalno provjeravam, diram, pokrivam, pipkam..probudi se kad se ja okrećem i mrdam
Kad bude stariji, vjerojatno će uletavati u naš krevet, ali sad mi je drago da je na sigurnom, u svom krevetiću, i da spavamo u miru i on i ja.
No, sve je to individualno, svaka beba ima drugačije potrebe, razumijem i one koje spavaju skupa i ako ih to ne smeta međusobno, opet u redu.