|
ja imam dijagnozu od 93. god i do dana s sam zaključila da je svaki bolesnik priča za sebe. Svima je zajedničko da je svima s vremenom i bez obzira na terapiju (sa i bez vitamina, sa i bez Swanka. sa i bez interferona) sve lošije. Netko šepa, netko spadne na štap, netko na kolica, netko ne može ni sjediti nego samo leži , netko izgleda kao da mu nije ništa (manji broj) itd. Kao i za sve u životu sreća igra glavnu ulogu.
Najbitnie je biti fizički aktivan u okviru fizičkih mogućnosti, lagano vježbati pa makar samo šetati što je najprirodniji ljudski pokret - hodanje.
Moja zadnja odluka je da se okrenem vjeri malo više nego dosad.
Zadnje uređivanje martix : 22.10.2010. at 10:26.
|