Pogledaj jedan post
Old 09.09.2009., 02:15   #653
Evo i mog doprinosa o putovanju vlakom, još moram napisat povratak istim tim vlakom.

Balkan express-

Koliko ste puta poželjeli posjetiti neku, za vas, novu destinaciju, a nedostatak informacija, premalo novaca ili možda i strah od novog su vas spriječili u tome?!
Donosim vam jednostavnu priču osobnog iskustva sa detaljima koji su od velike važnosti, za destinaciju koju vrijedi posjetiti. Hrvatska – Turska sa Balkan expressom

Rijeka – Zagreb - Beograd – Sofija – Istanbul
Viza: Srbija -nepotrebna,
Bugarske – nepotrebna
Turska – nepotrebna, građani Republike Hrvatske mogu u Republici Turskoj boraviti 90 dana u 6 mjeseci bez vize
Vremenska razlika: Bugarska i Turska +1 sat

Kupovina karata:
Ukupna cijena: jedan smjer oko 73 € za jednu osobu bez popusta
Zagreb – Beograd – na željezničkom kolodvoru u Zagrebu, jedan smjer oko 150 kn
Beograd – Istanbul – na željezničkom kolodvrou u Beogradu (plaćanje isključivo u dinarima), jedan smjer oko 21€ . Ukoliko znate, kako će vaš povratak biti u okviru 30 dana kupite Balkan pass Bg – Ist – Bg plus još nekoliko dana vožnje po npr. Turskoj.

Zagreb – Beograd polazak 23,55 – dolazak 06,21
Polazak iz Rijeke oko 21 sat osobnim automobilom do Zagreba. Početna destinacija nije problem, jer uz česte autobuse, vlak, automobile i s obzirom kako je vrlo kratka destinacija, nema problema.
Dolazak u Zagreb oko 23 sata (urečunata stajanja za kavicu). Zagrebački željeznički kolodvor poprilično je dobro izorganiziran, samo nedajte da vas zbuni velika dvorana u koju se ulazi s glavnog ulaza gdje nema prodaje karata. Karte se prodaju u prostoriji lijevo od glavnog ulaza.
Međunarodni šalter. Karta Zagreb – Beograd 150 kn u jednom smjeru. Nismo kupili povratne karte, jer ne znam točan datum povratka, a mala je razlika u cijeni s obzirom na destinaciju.
Peron br.2., vlak kasni oko 20 minuta. Tada javljaju kako stiže na peron broj 3. Problem našeg kolodvora je u stepenicama koje nisu pokretne, ukoliko imate teške torbe, uh, neće biti baš lako. Razmislite o tome.
Pokušavamo se ukrcati u vlak u kojem vlada neopisiva gužva, kondukter nas upozorava kako moramo pripaziti koja kola idu za Beograd, jer se negdje (ne znam točno gdje) dio vagona odvaja. Svi kupei zatvoreni s navučenim zavjesama. Osim kupe prvog razreda, koji se razlikuje jedino po kožnim sjedalima i tepihu na hodniku. Cijena: po karti 110 kn skluplja.
Pronalazimo mjesto u kojem se nalazi liječnik iz Ljubljane, uz par rečenica započelo je vrlo ugodno putovanje na relaciji Zagreb – Beograd.
Hrvatska granična policija ulazi u jednom selu izlazi u drugom, vrlo brzi pregled putovnica – svaka im čast. Na srpskoj granici stojimo, ali iznenađujuće kratko. Pregled putovnica s obzirom na stajanje i pečate trajao je iznenađujuće kratko. Mogli bi se Slovenci na auto prijelazima ugledati na istočne susjede, ovaj put.
Nasatvak puta je kratak i brzo po planu i redu vožnje stižemo u Beograd.

Prednosti: konfor vlaka, kabine vrlo čiste i uredne, cijena niska, brzi prelazak granica.
Savjet: kupite kartu samo do Beograda, jer u Beogradu možete kupiti Balkan pass (u nstavku o njemu) i uštedjeti novac. Spavaće kabine vam nisu potrebne, jer se sjedala u već postojećim kabinama daju razvuć i spavanje je vrlo udobno, puno udobnije nego u autobusu. Kupovina ležaja u spavaćim koilima na ovoj relaciji je neisplativa.

Beograd – Sofija (vremenska razlika) polazak 07,50 – dolazak 17,40

Sama impresija ulaska u Beograd je razočaravajuća, s prozora vlaka možete vidjeti siromašniju sliku Beograda koja vam obično promakne u obilasku ovoga grada.
Željeznički kolodvor vrlo dobro izorganiziran. Odsjek za međunarodne karte je bio prazan. Gospođa na šalteru ljubazno nas upozorava kako moramo platiti u dinarima i upućuje nas na mjenjačnicu. Za dvije osobe mijenjam 45 €. Cijena karte u Srbiji za relaciju do Istanbula iznosi oko 21 € po osobi. Na peronima nemate problema sa pronalaskom vlaka, niti sa stepenicama, sve je na istom nivou povezano. Ako imate kofere ili torbe sa kotačićima tim bolje za vas.Ruksaci idealni.
Ulazimo u vlak i odabiremo kabinu sa mladim dečkom koji je gledao kroz prozor kao da traži suputnike u svjoj kabini. Bili smo u pravu, to je i bila istina. Kako ovaj vlak prolazi i spaja gotovo cijelu Srbiju i vozi sve do Sofije, gotovo je prepun i možete vidjeti svakve tipove ljudi, većina vrlo upitnog ne samo izgleda, već ponašanja. Imali smo sreću, opet sa liječnikom (ah, doktori su mi izgleda suđeni), putuje u Istanbul na studentsku razmjenu. Kupio je Balkan pass i povratna karta Bg – Istanbul – Bg ga dođe oko 80€. Ako znate datum povratka odlična kombinacija.
Vlak kreće točno po rasporedu, u minutu je točan. Kabine su blagi užas. Naravno, ovo je bio vrlo lijep opis kabina. Cijelo vrijeme puta sam se pitala zašto vlak je tako neuredan, izobličen, odgovor sam saznala tek na Bugarskoj granici. Cijeli smo se dan vozili po Srbiji, od Beograda do Niša, pa do granice sa Bugraskom. U neposredno prije Niša i u samom nišu je nastala ludnica. Iznenađujuće velik broj putnika se ukrcao u vlak. Hm, pitate se zašto?! Zato jer je Srbija jeftinija od Bugarske koja je u EU, pa šverc svega i svačega, a najviše cigareta ovdje je svakodnevni „sport“. Kako su nam se htjele pridružiti „svekojake face“ u kupeu, uredno smo nas troje u suglasnosti svima govorili kako je kabina zauzeta. No, ipak smo primili stariji bračni par koji je putovao u posjet prijateljima u Sofiju. Pristojni i zanimljivi ljudi. Kulturološka razmjena i komunikacija je bila izuzetna. Sve i svašta sam čula, naučila, najviše o životu u Srbiji, koji i nije baš naj naj. Znanja nikad dosta. Srpski dio graničnog prijelaza smo prošli vrlo brzo, kao i u Hrvatskoj. Na jednoj stanici policajac i carinik su se ukrcali, na sljedećoj iskrcali. Sve putovnice su bile pregledane i pregled izvršen.
Ali...veliko ALI. Bugarska granica i otkriće zašto smo putovali u polurastavljenom, izdemoliranom vlaku.
Bugarski policajci i carinici (većina u civilu) ušli su u vlak. I policija pregledala dokumente, sve u redu, a carinici počeli da demoliranjem vlaka. Rastavljali su stropove, skidali podove, ogledala..., a mi u čudu gledali. Gospođa koja je bila u našoj kabini, objasnila nam je proceduru sa švercanjem, i zašto se vozimo u polurspadnutom vlaku (suprugje prije mirovine radio na željeznici). Prije samog kretanja vlaka šverceri saznaju koji će vagoni u kojem smjeru. Uđu u vlak prije kretanja i smjeste stvari u strop vlaka, ispod sjedala i na druga raznorazna mjesta. A ukoliko sami putuju, sjednu u druge kabine. Ili žene koje nisu tako sofisticirane, kupe nekoiko jastučnica i čarapa i u njih potrpaju cigarete. Dvadesetak carinika uredno je pregledalo svaki milimetar vlaka, i našlo cigarete i svije tete švercerice, bolje reći dvije strije babe švercerice – EU Bugarke. Ali, kako smo ipak i mi nešto naučili iz svih američkih dektetivskh serija, uočili smo još dvije babe pored nas u kupeu i barbu malo mlađeg (kod nas bi bio ili makro ili žigolo, po izgledu, ponašanju, drskosti idr.), koji su bili vrlo informirani oko stanja na peronu gdje je policija pretresala dvije babe s početrla priče. I naš „barba“ je bio na razgovoru s policijom, te je nakon razgovora došao u obilazak svojih tetica. Carinici su barem tri puta pretresli cijeli vlak. Dva sata stajanja, psovanja na svim jezicima, i konačan pokret. Malo je reći psovanja. Zahvaljujući mojoj organiziranosti i informiranoti, naša je kabina malo manje psovala na kraju, jer...

Prednosti: razmjena kulturoloških iskustava, jeftina cijena karata – Balkan pass.
Nedostaci: babe švercerice, vagoni katastrofa
Savjet: spavaća kola iz Beograda možte kupiti jedino ako su dan ranije stigla iz Turske, inače nema spavaćih kola do Sofije i to je jedini vagon koji se spaja u Sofiji na vak za Istanbul. Nisu vam potrebna, putujete po danu i uštedite novac.

BALKAN FLEXIPASS

Vrsta ponude MLADI ODRASLI SENIORI Deca 4-12 god.
2.razred 2.razred 2.razred 2.razred
EUR EUR EUR EUR
5 dana/1 mjesec 51 86 69 43
10 dana/1 mjesec 86 152 121 76
15 dana/1 mjesec 103 181 154 90,5

Balkan Flexipass je ponuda za putovanja na području željeznica zemalja Jugoistočne Europe. Karta kupljena po ponudi Balkan Flexipass omogućuje da se na prugama: Bugaske, Rumunije, Grčke, Turske, Makedonije, Crne Gore i Srbije putuje 5, 10 ili 15 dana (po izboru putnika) u okviru roka važenja karte koji iznosi mjesec dana.



Sofija – Istanbul polazak 19,10 – dolazak 08,25
...jer, kasnili smo sat vremena. Ni sama ne znam kako je strojovođa uspio nadoknaditi kašnjenje od dva sata. Stigli smo 25 minuta prije polaska vlaka za Istanbul. Odmah odjurili kupiti karte za spavaća kola. Sva sreća bili smo prvi na redu. Kupite kartu za dvokrevetnu kabinu u spavaćim kolima, cijene je jednaka kao za trokrevetnu. Svaka kola su trokrevetna, ali onaj na vrhu (treći krevet) mora biti veličine patuljka. Cijena je oko 28€ po osobi. Sav novac u ovom slučaju se isplati. Plaćanje isključivo u bugarskoj valuti. Naravno, mjenjačnica je u blizini. Isti tren po kupovini smo stali trčati na vlak koji je minutu kasnije krenuo.
Kvaliteta vlaka na srednjoj razini, ne očekujte novo čudo tehnike, ali sve je vrlo čisto, uredno, sa čuvarom – konduktetom po svakim kolima, utičnice za struju na svakom kutu. Iznenađujuće naspram srpskog vlaka. Isplati se u svakom slučaju. Večer je bila vrlo duga, upoznali smo mnoge strance koji putuju na ovaj način. Arhitekt iz Japana koji je na putu već godinu dana, bračni par iz Australije koji su prodali sve, skupili novac i krenuli na put oko svijeta sa ruksacima.... Večer je bila vrlo znaimljiva, ali valjaloje poć leć. Kreveti udobni i čisti, dovoljno razmaknuti jedan od drugog, tako da glave nisu ugrožene. Oko 2 u jutro probudili su nas na bugarskoj granici, doslovno smo je prespavali,vjerojatno, da nam nadoknade torturu sa srpsko – bugarske granice, ali slijedila je turska granica. E, pa jedino Turci su nas izveli sve iz vlaka i svi u malu graničnu postaju na pregled. Državljani određenih zemalja morali su kupiti „vizu“ odnosno markicu za ulazaku Tursku, ali ja sam se samo lijepo nasmješila graničnom policajcu, zahvalila mu na turskom jeziku i pustila ostatak reda da se trudi objašnjavat zašto ulaze u Tursku. Zahvaljujući sportu i sklonosti ka putovnjima, skupila sam nešto znanja turskog, ali i mnogobrojne turske pečate u putovnici, i vrlo ugodno i brzo sve riješila. Da, zahvaljujući i englesko turskom frazeološkom rječniku, da budem iskrena.
Ukupno smo stajali oko sat do sat i pol, ali s obzirom kako smo mogli šetati po željezničkoj postaji, bilo je idealno vrijeme za udahnut malo zraka i protegnut noge. Ukoliko želite, možete kupiti također hranu i piće.
Put se nastavio i bilo je vrijeme za spavanje. Pred samo jutro cijeli je vagon bio na hodnicima, smiješan i ujedno prestravljen prizor. Vlak se oko 6 u jutro počeo toliko tresti na tračnicama, da samo imali osjećaj kako će svakog trena pri punoj brzini izletit. Naravno, to se nije dogodilo, ali bilo je top tema razgovora u jutro. Oko osam svi smo bili na nogama, naspavani i spremni za istanbulsku avanturu, ali vlak je kasnio oko sat i pol. Posebnog razloga nije bilo, uglavnom spora vožnja pred samim Istanbulom. I konačno u 10 sati istanbul nam je bio pod nogama.

Prednosti: spavaća kola vrlo čista i uredna, naspavate se bez problema. Svaki spavaći vagon ima svog čuvara što je izuzetno dobro s obzirom na učestale krađe prtljage u Bugarskoj. Isplati se platiti dodatnih 28€.
Nedostaci: zastarjele tračnice na jednom dijelu Turske rute. Kašnjenje od oko 1,5 sata.
Savjet: spavaća kola – obavezno!

Zagreb – Istanbul = 34 sata (inače je 31-32), ne računajući vremensku razliku

Odlična avantura koja će se sigurno ponoviti u povratku. Ostvareni mnogobrojni kontakti i dobar 34 satni odmor. Ukoliko imate imalo avanturističkog duha, želje za upoznavanjem jednog od najzanimljivijih gradova svijeta, ne čekajte niti minute.
Sve čari Istanbula su vaše!
__________________
Lady_Q
...srce skitnice čitav vijek traga za čudima...
Lady_Q is offline