Pogledaj jedan post
Old 23.08.2011., 20:51   #5
Kod Isusa preljubnici ili kakvoj već blludnici osuđenoj na smrt kamenovanjem biva oprošteno jer svi čine grijehe, a kod Pavla bračni par umire od straha jer se nisu držali riječi i bivaju razotkriveni (i dali cijelu imovinu crkvenoj zajednici poput ostalih)... U toj ljubavi pred samim sobom ideja je taj da se tko prije ubije sam od loših osjećaja, a takvi nastaju upravo s opažanjem o tome što je zapravo grijeh u pokušaju da se ljubav "ima".... Pošto su Isus i Pavao vjerojatno oboje odgojeni kao Židovi (u smislu pridržavanja normi) tako ljubav u ta dva slučaja biva upravo grijeh - kao odustajanje od toga da budu oruđe provedbe zakona. Je li time neki drugi Židov manje voli svoje društvo, ili Boga kakvog ga već smatra? Praksa pokazuje tek to da u svojoj ljubavi ovi zahvaljujući većim odricanjima i eventualnom praksom činjenja čuda liječenjima bivaju u svojoj ljubavi uvjerljiviji - od konformističkog pristajanja uz zakone predaka i roditelja... Kako god bilo ostaje čudotvorstvo kao vid dokazivanja - pa osim ugledanja na poštovanje razlčitih čudotvoraca koji new-ageovski pokazuju razlčitim religijskim vođama i životnim stilovima; ostaje i pitanje - koje je grijehe činiti pred "zakonom" dobro - za onu ljubav koja je "rođenje iz ognja" ili rođenje po Duhu? Polazeći, pored svega, i od one Pavlove misli da se ne polaže ruke ni na koga prebrzo - i bude dionikom nečijih grijeha?

Tako; bi bilo zanimljivo čuti svećenika iz ma kakvog reda u vezi s zakonom reda ili crkve kojih su dio i koji kao da bivaju poput tek verzije židovskog zakona? Govori se o slobodi o tjeskobe, dok je u redovima izvor tjeskobe da se ne bude više članom reda? Osjećaju li se ti ljudi iskreno prema pitanjima "Duha" kakvih već očekuju pored onih koji su učinkovitiji u ljubavi i "ljubavi", a iz zajednica koje nisu kršćanske, ili su bitno razlčiti po pitanjima obiteljske etike? Pada li ovdje ideja o poniznosti u vodu pred tjeskobom da se ispadne iz hijerarhije crkvene, obiteljske i uopće narodne "milosti"? Kako spojiti pristup o "nametanju teškog bremena" s vrbovanjem "pristaša" kod djece od najranije dobi - u vezi s davanjem "riječi"... Prodaju "dobara" u vezi ne s olakim polaganjem ruku, već s obrednim "čišćenjem" od grijeha ispovijedima, pričestima i sličnim radnjama? Dio je to o očekivanom priče o duhu iz ognja; ili uvjerenje da vlastita poimanja dobra i zla mogu prodavati jer su deklarativni pripadnici nekog reda i sljedbenici tek par od autoriteta - pokraj još mnogih drugih od kojih se može učiti - ne iz knjiga prošaranih tisuću godinama starim težnjama i za moći i za milosti kad Boga, kad zajednice - već živih danas?


Pokraj ovog nabacivanjem mislima u očekivanju pokojeg mišljenja i detalja - Isusova ljubav može izgledati kao prihvaćanje dobrog dijela nečega kao grijeha, ali bez prihvaćanja kakve uloge u provođenju sankcija tih pravila kao kazni za nepridržavanje istih. Što iz perspektive svakoga tko se osjeća loše zbog nametanja može također izgledati vrlo dobro, međutim govori se i o tome da se kome da moć - pa će se vidjeti kakav je zapravo. Ideja o neakciji i nečinjenju s eventualnim korijenjima u taoizmu daje tu mogućnost da se čovjek više fokusira iz slobode bavljenja isključivo sobom - psihomentalno/duševno izvuče i iz istog neopterećenja općedruštvenoj problematici i kretanjima korist u vezi s vlastitim Darovima. Time pokazuje da je prevladao kulturu u kojoj je odgojen - u jednom njenom dijelu. Međutim ideja o ljubavi iz slobode ne staje sa slobdom od toga da se kažnjava druge smrću jer nisu po mjerilima koje pleme ili narod amo ili tamo pokušavaju postaviti praktički o svemu; a sloboda je ostavljena i u samoprocjeni vlastitog "ognja" i njenog izvora... Time je čovječanstvo s autoritetom većeg čudotvorstva gurnuto čvršće i u oponašanje eventualnih negativnih aspekata mišljenja o grijehu - koji već kao takvi - bivaju ako ne od čudotvoraca onda od zajeddnice na vrlo različite načine sankcionirani; odnosno postoji ta mogućnost da zaljubljenici u vlastitu ljubav, spas i ino pred grijehom i Bogom zahvaljujući jedno te istoj mogućnosti ljudske slobode; bivaju još i više uzroci kazne od onih koji kažnjavaju iz vlastitiog straha diskriminacijama i prijekornim pogledima - pa sve do onih koji slijede zakon i u onom dijelu u kojem sadrži sankcije iz vremena nastanka pojedinih knjiga - za vrijeme ratova kada svaka razlčitiost biva podložak za "obranu od zla"... Tako je ljubav na neki način i sloboda da se bude slobodan i od "reklamiranih" sadržaja ljubavi - dok ih se ne primjeni na vlastitoj koži, dok gomila koja traži autoritete biva svojim strahom sudac sama sebi.... Govoreći o uzorima; autoriteti su vrbovali ljude u zrelim godinama, dok se religiozni koncentriraju na svoje moći da utjecajem na široko društvo vrbuju djecu - ne tek ljubavlju, a još manje čudotvorstvom već prodajom nasljeđene verzije priča o grijesima; pa naplaćivanjem usluge otpuštanja osjećaja krivcice za grijehe i "grijehe" - s tim da samo jedan slučaj prilaženja nekoliko djece autoritetu uzimaju kao opravdanje za postupanja kao što su nametanja odgovarajući im slika, kipova, priča i ostalog pred nemogućnošću da čine što efektnije iz "Duha" kakvog žele?

Na samome kraju; ipak se u toj poniznosti Pavao, Isus (Petar ne) i odriču onoga što je "gore" za ovo što je "bolje" po pitanju djevica i ženidbe, kao i u postu, meditaciji, molitvi, kontemplaciji, kopanju polja ili ma kojoj vrsti rada i odricanja pred jednim potrebama za namirenje drugih; jedne vrste izvora zadovoljstva u vlastitome tijelu odriču u većoj mjeri; pa tako možda i u većoj mjeri imaju potrebu da svoje strasti kanaliziraju u drugim pravcima koje će sami nazvati "Gospodnjim" - dok ove druge "Svjetovnim". Tako je evidentno da kad se stekne misao o tome da tko ima i Duha nerijetko može steći slika (sukladno slobodi da se vjeruje u ma kakva prethodna proročanstva i slike dobra i zla) priča u narednoj fazi prelazi u tumačenje sebe kao kakvog avatara iz spektra božanskog panteona... Tako biva najčudnjim to - kako to da je "Gospodnje" u tolikoj vezi uvjetovano baš i upravo "Svjetovnim"; odnosno po mjeri izraza i tjelesnim ili fizičkim? To me zanima jer bih htio čuti i više o tome kako to da je nešto poput yoge i ma kakvo osluškivanje i korištenje energija iz Zemlje "magijska" stvar, zatim manje ili više odricanje od eventualnih vlastitih potreba; i trpljenje i žrtva "ljubav"? Zato jer nisu opisani u kakvoj literaturi o "Gospodnjem"? ...Odnosno drugim riječima; ako je ljubav ona koja daje moć Duhu uzgojena iz ljubavi prema ograničenoj zajednici izvor sukoba tada je ograničena ljubav prema određenoj zajednici veći izvor zla od onoga što po jednoj od priča nudi Sotona u pustinji autoritetu... Ona kao takva proizlazi i iz samoidentifikacije s Bogom zahvaljujući praktičnoj strani osjećaja koji proizlaze iz sigurnosti, zaštite, pripadnosti i korisnosti koje nosu srcu. Svakako zamaman sport, ali i činjenica da je Zemlja okrugli planet s mnoštvom raznolikih stanovnika i kultura dio je priče koju možda baš zbog ugode koju sve što ljubav koju je netko u nekoj mjeri osjetio da o njome ima makar nekakvu sliku pa isto nudi i dalje reklamira... Dakle i ljubav i "ljubav" mogu biti uzrokom i dobra i zla, ako bi mjerilo prepoznavanja bili "plodovi" tada su glomazne religiozne organizacije kao izvori autoriteta po pitanjima ljubavi i po svojim tumačenjima grijeha upitni izvori kao što i povijest pokazuje. S tim da se ne mijenja osjećaj ljubavi prema pripadnosti konkretnoj zajednici, i sve ono što pojedincu kao takav donosi kao izvor jedno te istih pridržavanja idejama o dobru i zlu naspram konkretnog stanja - dinamiku kojega pomiču oni koji izlaze iz okvira sukobljavanja ignoriranjem. Temeljem a priornih i isključivih stavova o tome što je grijeh, demonsko, pravi stav autoriteta etc.

Ako je Duh nešto što se stvara iz ognja tada ta patnja možda ne dolazi iz posta i ma kakvih fizičkih odricanja pred sobom; nego upravo pred mjerilima koje postavljaju zajednice i oni koji malo ili loših plodova donose... U vidu tovarenja teških bremena i sebi i drugima, skupa s autoritetima koji životne pojedinosti poznaju tek iz pisama vrlo upitne razine svetosti.
pavaogc is offline  
Odgovori s citatom