Više nego dobro ih podnosim. U jednom razdoblju života sam se dvaput selio, prvo iz jednog grada u drugi, promjena sredine i društva je dosta dobro prošla. Taman kad sam se priviknuo na to, uslijedio je upis na faks i opet sve ispočetka.
Danas kad posjetim roditelje i prijatelje doma i kad dođe vrijeme rastanka pitaju me kad ću opet dolazit, uvijek kažem da ne znam.
totalno sam ravnodušan što se tiče rastanka i koncentriram se na putovanje.
Da se moram sutra preselit negdje drugdje, više bi to gledao kao neki izazov i korak naprijed u životu bez nekog razmišljanja o rastanku s "poznatim".
Sad jel to dobro ili loše - ne znam.
vjerojatno nije baš dobro. Moguće da je to rezultat loših odnosa u obitelji, ali to je već neka druga tema.