Eh, umalo zaboravih
Ja sam iz uzorne katoličke obitelji. Ateist sam od osme godine, no bila sam prisiljena odraditi vjeronauk, sakramente i ta sranja. Stoga sam sad blago neuravnotežena.
Srećom, seks me smiruje. No, kada ne dobijem redovitu dozu peniscilina obuzme me snažna želja da nekoga polijem benzinom i kresnem šibicu uz riječi "evo ti pakao kad već vjeruješ u njega".
Nije li, za društvo u cjelini, bolje da se neprokreativno jebem ko štuka, bez obzira na razinu intimnosti?
