Quote:
mrafica kaže:
Pa to ne znači da muža manje voliš.  
Kada ti dijete naraste do te mjere da recimo realno i svjesno može ugroziti muža (hipotetski) bi li dobila poriv obraniti i muža u takvoj situaciji? Ok ovo je smiješno za zamišljati, ali čisto usporedbe radi.
Zanimljiva mi je ova konstatacija da ne pada intenzitet. Jer osobno ne znam razumijem li što to točno znači. Meni ljubav nema jačeg i većeg intenziteta, tipa muža u nekim periodima volim manje, u nekima više. Čudno mi je kad to netko opisuje. Volim ga. To što sam nekad manje raspoložena, što nekad imam dojam da se ne kužimo u nečemu i sl. ne znači da ga manje volim.
Tako da ti sigurno intenzitet ljubavi u pubertetu neće padati, možda će ti samo 'mrvicu' više titrati po živcima.  |
mojih oboje roditelja su bez imalo kolebanja-zaustavili ponašanje
nas djece-ako smo ugrožavali njihovog partnera-tako da smo vrlo brzo
i ispravno shvatili da ih ne možemo "drndati"kako nam se prohtije-
i jako sam im zahvalna što su nam takvim ponašanjem prenijeli sliku
poštovanja prema partneru/ici.
što se tiče teme-moje mišljenje jest da nam djeca,bez obzira koliko
sreće unijeli u naš život ne mogu "popuniti"neka nezadovoljstva koje imamo
unutar sebe;naročito što imamo mnogo polja svoje ličnosti koja,
također traže da budu sretna.