[LjutiBronxBomber]

Koko Bill kaže:

Citat:
" Stanko Stojčević nije vjerovao u hrvatsku Službu državne sig*urnosti (tj. republičku UDB-u), kao ni u GSUP u Zagrebu, stoga je razvio para*lelni sustav informiranja iz tih institucija i to na način da su povjerljive osobe dolazile njemu i Malobabiću podnosile izvješća, donosili kopije origi*nalnih dokumenata i informa*cije o ljudima. "

Nemojte me jebat.

Stojcevic nije vjerovao Hrvatskoj UDBI ?? Znaci hrvatska UDBA su bili hrvatski domoljubi. A kako se zna da je hrvatska UDBA Tudjmanu dala putovnicu i nagurala ga na mjesto sefa HDZ-a (umjesto Veselice), povezala ga s Norvalskim hrvatima, a kasnije je navodno i Perkovic bio taj koji je docekao Suska na aerodromu kad je ovaj doso iz Kanade, onda znaci da je fakat hrvatska UDBA bila patriotska organizacija. Da pace, ne samo patriotska, nego izgleda i vodeca snaga koja je organizirala otpor agresoru koji je pak organiziran od strane KOS-a.

Po tome ispada, tu se vodila ljuta bitka izmedju republicke UDBE i saveznog KOS-a.

Sta je previse, fakat je previse je.

Jel ima itko u ovoj zemlji tko nije radio za UDBU ili KOS i tko ce ih konacno sterat sve u kurac i prestat rehabilitirat na ovakav nacin. To bi mogo samo netko tko s njima nije surovao, a izgleda da takvih nema u javnosti. (jer ni djecica nece kontra tate)

Ili fakat zivimo u drzavi UDBA-sa.

Bilo je UDBasa i KOSovaca koji su se konacno oprijedijlili za hrvatsku drzavu. Bilo je onih koji nisu. Nakon sto je uspostavljena i omogucena drzava, trebalo ih je sve, ako ne smaknuti, onda barem sudski goniti. Tako da se Hrvatska istinski preporodi. To se, nazalost, nije dogodilo. A danas, eto, imamo sto imamo.

Bivsi sluzbenici Jugoslavije; oni kojima je samo polozaj, novac i status u krvi...nadodaj jugoslavensku orijentaciju kroz desetljeca, su na svim vaznijim funkcijama u Republici Hrvatskoj. A onaj koji je iskreno, kao siromah, isao braniti i izvojevati svoju slobodu, najeba je. A svi UDBasi i KOSovci i svi ostali s drugim vezama u strukturi su se osigurali... a pravi ljudi su na prosjackom stapu, ubijaji su, u zatvoru ili u Haagu.

Mislite sto hocete o Marijacicu i Hrvatskom Listu, ali ovdje je cijela istina...

Ako se, naime, promatra i analizira stanje u Hrvatskoj u sklopu kojega je, poslije velike nacionalne euforije i ponosa stvorenom državom, došlo do neshvatljive rehabilitacije bivšeg političkog sustava, a na moralno-političkoj razini i tadašnjeg režima na čelu s Josipom Bro-zom Titom, onda se čini jasnim da tajne službe nestankom Jugoslavije nisu posve prestale djelovati i da se postupno, ali sigurno ugrađuju u sustave stvorenih država.
Kako, naime, pojasniti da, primjerice, u Hrvatskoj, u cijeloj piramidalnoj strukturi vlasti, napose od Ureda Predsjednika RH, pa naniže, vodeća mjesta počinju zauzimati notorni pripadnici ili suradnici bivše države, da veleposlanička mjesta ili sinekure u različitim segmentima vlasti sve više dobivaju oni koji su emocionalno ili djelatno bili na drugoj strani bojišnice u težnji za samostalnom hrvatskom državom.
U današnjoj Hrvatskoj vodi se sustavna kampanja protiv vrijednosti Domovinskog rata, pripadnika Hrvatske vojske i svih onih koji su najzaslužniji za velike promjene početkom 90-ih godina prošlog stoljeća, a kroz tu kampanju vodi se zapravo u mnogim slučajevima i specijalni rat protiv ideje o samostalnoj hrvatskoj državi.
Stoga odgovor na pitanje iz naslova ovog feljtona koji završavamo «Je li KOS živ ili mrtav?», s puno indicija se može, nažalost, odgovoriti: «Da, živ je, nažalost!« U to nas uvjerava ova, nikom normalnom shvatljiva i jasna, recentna hrvatska politika, a Radojčićev iskaz bilo je potrebno objaviti kako bi se shvatilo da nastojanja za reintegracijom bivše Jugoslavije nisu puka tlapnja ili politikantska p'aranoja frustriranih pojedinaca, nego opasna i realna politička platforma koja ima aktere među 'rashodovanim' kadrom poražene JNA i Jugoslavije, uz potporu iz međunarodne zajednice. ■

Sljedeca stvar je jos vaznija. Stvar koju mi ponavljamo vec godinama na ovome forumu, a ona kaze:

Inverzija vrijednosti i stimuliranja u Hrvatskoj događa se u sklopu rehabilitacije oktroiranih diktatorskih režima. Danas mnogi visoki dužnosnici i javne osobe, na upit da se opredijele tko je za njih veća hrvatska ličnost, Josip Broz Tito ili dr. Franjo Tuđman, biraju Tita. To izjavljuje, recimo, šef SDP-a Ivica Račan, pa već spomenuti Denis Latin, pa šefica sindikata u trgovini Ana Knežević i mnogi drugi. Njihovo je privatno pravo da biraju povijesne ličnosti po vlastitim afinitetima, ideološkim ili nekim drugim bliskim im kriterijima, no valja podsjetiti da se Hrvatska u krvi oslobodila Titova, jugoslavenskoga režima i da je u borbi protiv te strahovlade palo na desetke tisuća hrvatskih mladića, a trećina Hrvatske spaljena. Hrvatska je pobjedom u Domovinskom ratu napravila povijesni iskorak i definitivni raskid s tuđinskom, Titovom državom. Prema tomu, onaj javni dužnosnik kojemu je danas Tito zaslužnija povijesna ličnost za Hrvatsku od Franje Tuđmana, nema što raditi u hrvatskoj politici jer takav nije bio ni prije ni sada prijatelj hrvatske države.