Ja nemam, za sad, osobnog iskustva sa zivciranjem u parkicima, jer ih izbjegavam
imam luksuz dvorista gdje joj polako trpam sprave, svega smo vec nakupovali, imam jaslice tak da joj socijalizacije ne fali, i imam vrticki park gdje je dio namjenjen bas jaslicarima i ogradjen je, pa ciljam da s njom idem tamo predvecer, kad skoro nikoga nema. Uostalom, svi ostali parkici za koje ja znam u nasem kvartu ionako su namjenjeni za vecu djecu. Imam 2 parkica na par metara od kuce gdje je nikd ne vodim jer su sve sprave za nju jos uvijek prevelike i preopasne (ima 20 mjeseci).
Al ono sto mene najvise odbija od parkica su drugi roditelji. Ne da mi se, brate mili, socijalizirat s njima
ne da mi se small talkat. Ja bih se igrala s djetetom, a ne caskala. Znam da je preslatka, divna, predivna (nije sto je moja, al fakat je
), znam da je sitna, spretna, tvrdoglava, tnx for observation, ne, ne zanima me kad je tvoje prohodalo i popelo se na tobogan, ne, ne jede bombone i nemojte joj davat kiki
Asocijalna sam. Mrzim parkove. Ne zbog divlje dece, nego zbog roditelja