|
Jednom prilikom sam se slucajno nasla u drustvu osobe koja se bavila vracanjem. Nakon odlaska sa sastanka me uhvatio jak nemir. Buduci da sam sljedeci tjedan ponovno imala dogovoren susret s tom osobom, pocela sam moliti krunicu. Kada sam dosla na drugi susret, doticna osoba je djelovala svezano i kao bez iti malo zivota u njoj. Nije me se usudila pitati nikakva pitanja o mom zivotu za razliku od zadnjeg puta kada je puno stvari znala bez da sam joj rekla. Na oba susreta sam bila sa prijateljicom i ona je svemu svjedocila. Taj tjedan kada sam molila krunicu nisam bila potpuno sabrana i moja je molitva bila daleko od toga kako bi molitva trebala izgledati, ali mislim da ono sto je najvaznije u molitvi je nasa dobra volja i da damo onoliko koliko mozemo. Zeljela bih napomenuti da nisam isla kod te osobe da mi vraca vec zbog nekog sasvim drugog razloga.
|