|
Pa ne mogu vjerovati da je samo meni fizički to sve tako teško palo!
Psihički sam skroz ok. Plakala sam samo jednom, nakon prvog neuspjelog puta. Prihvatila sam s vremenom da to nije najgora stvar na svijetu. Sad mi je i život posložen tako da bi morala raditi velike ustupke za dijete, i sviđa mi se. Samo me u prvom trenutku štrecne kad neko poznat objavi da čeka bebu. Sekund, osjećaj hladnog noža posred srca, idući tren mi je drago i čestitam bez nelagode.
Nitko me nikad nije pitao zašto nemamo djece, što čekamo i sl. budalaštine osim mama. Njima smo rekli tek za 3. pokušaj.
Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk
|