Meni psihički teško pada hrpetina tableta koje moram piti povremeno. Ono metformin, pa neka folna pa prema potrebi duphaston, andol, eutirox i estrofem. Kad vidim tu hrpicu tableta osjecam se ko stara bolesna baba a fizički se ne osjecam kao stara bolesna baba. Ono ništa me ne boli i sve načelno radi.. osim jajnika, jel.
Naravno najteže mi padaju biokemijske jer vidis "plus" pa onda opet propadne sve. (prošla sam već 4 pa mi je malo to vec naporno)
Čini mi se da bi mi bilo lakše da se niš ne dogodi nego ovako.
Fizički se osjecam ok dok nisam u stimulaciji. Nemam bolova, napuhnutosti ili nekih drugih promjena. Kao ni menstruacija (iako se šopam hrpom tableta tak da me to jos vise zivcira jer mi ocito nisu pomogle, a kao moram ih piti)
A stimulacije su ko stimulacije - al to smatram privremenim stanjem kojeg pretrpim.
Primjetila sam da su mi mentruacije/biokemijske puno bolnije od obicnih mengi. Al to pripisujem puno zadebljanijem endometriju. Čak sam počela piti analgetike u tom slučaju što je totalno netipično za mene i uglavnom bolnije menge prehodam.
I dva mjeseca nakon stimulacije sam puno više valunga imala al to je bilo preko ljeta koje sam jedva preživjela. Jednostavno mi je bilo toliko vruće non stop. Možda jednostavno teško podnosim vrućinu pa nisam sigurna da bi to pripisala MPOu.
Prema nekom odokativnom izračunu, jedno 20ak folikula sam iskoristila do sada pa sad koliko ih je bilo ili koliko ih je ostalo još.... S obzirom da sam do početka MPOa možda imala 1-2 ovulacije godišnje to je sve skupa 50ak do sada......s koliko ih se ono rađamo?
