|
Kratkoročno se kockanjem može i dobiti. Ali što se dulje igra, to se više gubi. Igre na sreću na duge staze, kao svojevrsna patologija nade, donose nesreću.
Kockarske igre uvijek isplačuju manje nego što primaju. Zato uspješne kockarnice čine sve da igrači igraju što duže i da se stalno vračaju u igru.
“Dobiti puno, a uložiti malo, dobiti puno za malo-zar to nije duboko ljudski i razumljivo. Zar nismo svi pohlepni, zar ne mislimo da zaslužujemo više nego što imamo? Zar svi ne mislimo da smo više dali nego šta smo dobili?
Igre na sreću jedan su od brojinih dokaza da čovijek nikako nije racionalno biće.
Kockati znači uložiti novac ili materijalnu vrijednost, u događaj neizvjesnog ishoda s namjerom zarade. Ako nema vrijednosnog uloga (novca) kockanje se pretvara u (dječju) igru ili igranje.
Nagradne i lutrijske igre kockarima nisu ni privlačne ni napete. Kockarima je predugo čekati od izvlačenja do izvlačenja. Lutrijske i nagradne igre nemaju mogučnost brzog igranja, vlastitog odabiraritma igranja, uvećanja uloga simultanog kockanja i klađenja na više igara istovremeno, što im omogučuju automati za kockanje i sportske kladionice.
Kockarnice žive od prokockanog novca. One trebaju taj novac, a najviše će ga dobiti ako igraču povremeno dopuste da pobjedi, znajući da će i ono što je dobio opet u kockanju izgubiti.
Zlatno pravilo kockanjaglasi: kockarske igre uvijek isplačuju manje nego što primaju. Što više igraš više gubiš. Zato je i temeljno načelo uspješne kockarnice da igrači moraju stalno igrati, da igraju što duže i da se stalno vraćaju igrati.
Kratkoročno se kockanjem može i dobiti. Ali što se dulje igra, to se više gubi. Igre na sreću na duge staze, kao svojevrsna patologija nade donose samo nesreću.
|