[dire Dawn]

fekoljabut kaže:

Jednoga dana sam se probudio, pogledao iza sebe i naprijed te puknuo. Ne mrzim svoju bivšu ženu, dapače...sjedimo i pijemo kavu, cerimo se kao dva idiota, nisam bez veze sa njom proveo 10 godina, ali...da li imam grižnju savjesti ili da li mi je krivo? Nije. Prevelike karakterne razlike su i dalje tu...ono što je dobro, iz svega sam izvukao pouku i dalje mi se to dogoditi ne može. Volim li ju i dalje? Da...na neki način, teško nekoga sa kime si jeo govna možeš zamrziti. Volim i svoju majku, sestru...pa ni pod prijetnjom smrću ne bih živio sa njima. Nikada mi niti za jednu nije bilo žao kada sam ostavljao, ne ostavljam bez razloga pa onda nemam niti za čime žaliti niti osjećati nešto posebno.

Može ti i naprosto biti svejedno. Čemu krajnosti (volim-mrzim)?