Ne mogu izdržati jer me je količina neobičnih stvari ovdje isprovocirala. Nisam stručnjak za šarove, iako poznajem jednog dugogodišnjeg uzgajivača. Ali pasmina je pasmina, ma koliko tornjakaši i šarovaši mislili da su iznad planeta i da su njihove pasmine najstarije i najčišće na kugli.
Konstatacija da se šarplaninci nisu mješali s drugim
vrstama samo je upola točna. I danas postoje kombinacije šarplaninac-vuk, i u Lici i u Bosni. Što se tiče križanja s drugim
rasama ili "miješanja", nije li šarov postojao u istom biotopu kao i tornjak, koji je isto najstariji i jedini ilirski pas, i krašar, koji je opet jedini i najstariji pas...?
Zbog toga se linije računaju od onog "dana" kad je pasmina priznata i standardizirana. Većina pasa nastala je križanjem pasmina pasa; vrlo mali broj pasa je pod "sumnjom" sa su izvorni psi (basenji, pjevajući pas...)
Previše, ali BAŠ previše gledaš CSI.
Na žalost, na brdovitom si Balkanu. U svijetu je sasvim normalno provjeravati parnjake DNA analizom, a ne nekakvim papirom koji krivotvori svaki 7-godišnji klinac korištenjem iPhonea i wireless printera, ni komp mu ne treba.
Vidi gore što se tiče papira. Sve ostale priče o stručnosti su glupost. NITKO ne može na osnovu papira zaključiti NIŠTA. Za niti JEDNOG psa. Ne postoji apsolutno NIKAKVA veza koja povezuje pojedinu kopiju pedigreea i pojedinog psa, uključujući oznake čipova i tetovaže. SVE može biti krivotvoreno.
Pa i sam pas.
Izgled psa ne znači apsolutno
ništa. Potpuno čistorkvan pas iz dobre linije može značajno odstupati od standarda. To je zato što linije više-manje uspješno kontroliraju genotip, a fenotip nije 100%-tni odraz genotipa već kombinacija genotipa i uvijeta potrebnih da se informacija zapisana u genotipu ostvari u fenotipu. Isto tako, nečistokrvan pas može izgledati prilično "u tipu".