[ostoja]

Uostalom, u Vrbiku, preko puta Vjesnikova nebodera, živi i Radenko Radojčić. Nije se daleko maknuo od kraja osamdesetih iako je u međuvremenu prošao zanimljiv put - zagonetno je zaključio.
Kopajući nekoliko dana poslije po novinskom arhivu, shvaćamo aluziju.
"Dugogodišnja povijest arhiva poznaje slučajeve kad su se za neovlašteno čitanje spisa kopale oči. Za krađu dokumenata kažnjavalo se lomačom. Za odavanje tajne sadržane u spisima čupao se jezik. Takve drakonske mjere u mnogome su zaslužne što danas raspolažemo relativno cjelovitim arhivskim fondovima koji čine izvore za našu historiju" - čitamo u tekstu obajvljenom početkom listopada 1988. godine u tjedniku Danas. Autor, naravno Radenko Radojčić, alias Ljudevit - čovjek o kojemu je na suđenju Miloševiću govorio Mustafa Čandić. Ali Čandić je o Ljudevitu već jednom svjedočio - na suđenju Radojčiću koje je započelo 8. rujna 1994. godine u Zagrebu, nakon što je ovaj, pod još uvijek javnosti nepoznatim okolnostima, uhićen u Hrvatskoj. Suprotno svomu moraliziranju u Danasu o neophodnosti čuvanja arhivske građe i drakonskim mjerama protiv onih koji je otuđuju Radojčić je, prema tadašnjem Čandićevu svjedočenju, u zemunsku centralu KOS-a iz Zagreba donio između 35.000 i 50.000 mikrofilmova na koje je prenio arhivsku građu iz CK SKH, gdje je bio zaposlen.
- Među tom građom bili su i dosjei Gabelice, Paradžika, Šuvara i dr. Tuđmana. ..