Quote:
Ztres kaže:
Kakav je stav struke po pitanju pomoći/uplitanja roditelja u učenje?
Dali je preporučljivo učenika viših razreda ispitivati gradivo,pomagati,petljati se u lektire,sastavke...itd
|
Svojoj djeci pomažem da što više nauče, u svakom smislu. Ne vidim razloga da to ne činim i kad su u pitanju školski zadaci. Zajedništvo koje se na taj način ostvaruje s djetetom i kvalitetno provedeno vrijeme nezamjenjivi su. No taj rad s djetetom treba služiti kao potpora, nenametljivo vođenje u zadacima u kojima se ne snalazi, kao rad kojemu je cilj zapaliti dijete za zadatak, osnažiti ga da shvati da učenje može biti zanimljivo i zabavno, a ne kao način na koji ćemo dijete učiniti mekoputim gotovanom i nesposobnjakovićem, govoreći mu posredno da je glupo i nesposobno samo nešto kreirati i naučiti.
Kad bih osjetila da se dijete zaista ne snalazi, pomogla bih mu, ali ne diktirajući zadaću, nego razjašnjavanjem nedoumica. Zamislite kakav poraz osjeća dijete kojemu roditelj diktira zadaću. I može li kad dobije peticu osjetiti da je uspješno?
Znala sam pomagati starijoj kćeri kad bi zadatak, po mojem mišljenju, bio pretežak, preglup i beskoristan.
Ispitivala sam je ako bi to ona željela. Katkad je to bilo samo da mi demonstrira svoju silu znanja, katkad zato što je bila nesigurna, no to nije bilo redovito, nego možda jedanput u dva tjedna.
Mlađa je još u vrtićkoj dobi. I s njom ću raditi, ako Bog da zdravlja, kao što i sad radim kad nije za ocjenu, nego za njezino znanje, vještine i sposobnosti.
Radim u školi. Trudim se ne zadavati glupe zadatke niti nešto što dijete ne može samo izvršiti, no ne vidim ništa loše ako se roditelj angažira, ali isključivo s djetetom, a ne sam, u realizaciji nekog projekta. Tada pohvalim uradak, no istaknem i pohvalu roditelju, a zbog toga ne ocijenim drugu djecu slabijim ocjenama zato što takvu pomoć nisu imali.