Pogledaj jedan post
Old 14.07.2010., 10:29   #44
RADNIČKO VIJEĆE - OBVEZA SAVJETOVANJA PRIJE DONOŠENJA ODLUKE

2/2009

Postavljanje videokamera - savjetovanje s radničkim vijećem

(Čl. 145. Zakona o radu - "Narodne novine", br. 38/95, 54/95 i 65/95).

Postavljanje videokamera u proizvodnoj hali predstavlja važnu odluku za položaj radnika, jer se radi o mjeri u svezi sa sigurnošću na radu, o kojoj se poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem.

"Prvostupanjskom presudom usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da uvođenje videonadzora u proizvodnoj hali z. punionice nije dopušteno te je naloženo tuženiku da ukine videonadzor u proizvodnoj hali z. punionice u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je konkretno pravno pitanje dopustivosti videonadzora od važnosti za položaj radnika u smislu čl. 145. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95, 64/95 - dalje: ZR), a tužitelj - Zaposleničko vijeće je upravo zakonom ovlašteno tijelo da štiti i promiče interese radnika (čl. 145. st. 1. ZR-a). Zato neosnovano žalba dovodi u pitanje aktivnu legitimaciju tužitelja.
U provedenom postupku, a najneposrednije očevidom na licu mjesta dana 17. prosinca 2004. utvrđeno je da je tuženik počevši od porte koja se nalazi na ulazu u proizvodne pogone, postavio jedanaest videokamera, od toga devet pomičnih kamera koje snimaju tvornički krug, ogradu, parkiralište, ulaz na recepciju upravne zgrade, dok sporne kamere br. 10 i 11 snimaju samo dio punionice s dijelom transportne trake, a prema nađenom su to fiksne kamere koje snimaju osjetljivi dio proizvodnje. Te fiksne kamere snimaju radnike koji opslužuju stroj, te je na očevidu sudu objašnjeno da je to zato da se utvrdi opslužuje li stroj osoba koja je jedina ovlaštena tamo ući osim laboranata.
Nadalje je sud utvrdio da je kamere br. 10 i 11 tuženik postavio 1. prosinca 2000., bez suglasnosti tužitelja, dok je za ostalih devet kamera takvu suglasnost imao.
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje ni među strankama nije sporno, sud je mišljenja da je za postavljanje i spornih kamera bila potrebna suglasnost Zaposleničkog vijeća, tj. tužitelja, budući da se radi o odluci važnoj za položaj radnika u smislu odredbe čl. 145. st. 1. i 2. ZR-a, pa budući da takva suglasnost nije dana, udovoljeno je tužbenom zahtjevu pozivom na čl. 145. st. 11. ZR-a, smatrajući da su poduzete radnje oko postavljanja videonadzora nedopuštene, te da je slijedom toga potrebno kamere ukloniti.
Pravilno je, prema mišljenju ovog Suda, prvostupanjski sud zaključio da se u ovom slučaju radi o odluci važnoj za položaj radnika, propisanoj odredbom čl. 145. st. 2. ZR-a, jer se radi o uvođenju mjera u vezi sa sigurnošću na radu, a o kojoj se tuženik nije savjetovao sa Zaposleničkim vijećem - tuženikom, što je protivno njegovoj propisanoj obvezi u odredbi čl. 145. st. 1. ZR-a, tim više što je za devet ranije postavljenih videokamera tuženik tu suglasnost imao. Konkretno ponašanje tuženika zato rezultira nedopuštenošću predmetne radnje s posljedicom zabrane, sve u smislu čl. 145. st. 11. ZR-a, pa je stoga pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvaćen osnovanim."

Županijski sud u Zagrebu, Gžr-389/07, od 22. IV. 2008.
Suey is offline  
Odgovori s citatom