Quote:
Senadica kaže:
Hvala na iscrpnom odgovoru.
Ne znam sto da kazem,nije nam lako.
Za moju prisilnu misao kao primjer sam navela kcerku,
a ima ih i puno gorih,i glupljih.
Kao sto kazes sve ono sto ne bi trebala misliti,mota se po glavi.
Cesto se ja i mogu izboriti sa tim mislima,ali se pojavi tremor,preznojavanje,
lupanje srca,malaksalost,plac i sl.
U trecem mjesecu sledece god su dvije god. kako se borim sa depresijom.
Ali u zadnje vrijeme mogu slobodno reci da sam dosta dobro,uz povremene krize
koje traju po 6-7 dana.
Ali kada sam na granici,ni dobro ni lose,kao da me nesto vuce i tjera na losu stranu,kao da mi nesto govori da je to realna strana,mislim ne cujem glasove da se razumijemo.,
Ali nekako to prebrodim.
Sada sam se mislim ponovo izvukla,vec dva dana sam dosta dobro.
A terapije se strogo pridrzavam.
A bit ce bolje,treba vjerovati u to...pozzz....
|
Znaš kako se kaže.U nadi je spas.
Dobro, ja bar nemam fizičkih simptoma bolesti,samo psihičkih. Možda bi se trebala malo baviti sportom, naći neke vježbe koje te smiruju i opuštaju. Sport je melem na ranu za naše stanje,vjeruj mi.
Ne mogu ti nažalost predložiti svoje vježbe, osim ako imaš želju
dizati tridesetak kila utega,ha,ha. Tada nema problema.
Ja sam bio super gotovo 8 mjeseci, pa je opet slijedio mali pad.Niti blizu onom
raspadu sistema prošle godine. Jedino rješenje je stalna borba i rad na sebi. Nalaženje stvari,poslova, hobija i te razmjena iskustava uz druženja sa ljudima koji te shvačaju.
Imam fantastičnu doktoricu, dobro pogođenu terapiju,no iako nisam pristalica nikakvih teorija zavjere, ne mogu se oteti dojmu da farmaceutska industrija nije niti najmanje zaintereserina da nađe lijekove koje će izliječiti. Samo one koji će te stabilizirati i održavati postojeće stanje,naravno uz njihovo stalno korištenje.
No, živimo tu gdje živimo i moramo se mi prilagodit svijetu,jer se svijet i pravila igre neće sasvim sigurno prilagoditi nama.
Potpuno ista stvar, kad mi je dobro, stalno me nešto kopka da mi u biti ne bi smijelo biti dobro,zato sam i počeo hodati na psihoterapije.
Mene je isto dr. onako zamotano u celofanu pitala da li imam kakva čudna iskustva, dali čujem glasove itd,itd. Na svu sreću kao i ti ih nemam, jer znamo šta je shiza i šta to znači.
Eto, jedan razlog više,da se osječamo bolje pošto nemamo to sranje, ne ?.
Naravno da treba vjerovati, nalaziti razloge za sreću i zadovoljstvo u svakodnevnom životu, ljudima,sitnicama i malim stvarima.
Zato između ostalog i služi ova tema. Razmjena iskustava i pružanje potpore.
Ajde, bit ćemo već mi nekako.
