Quote:
katjes kaže:
pa valjda je očito da nisam sigurna (i mislim da nitko baš nije 100%siguran što radi kad je u pitanju odgoj, jer ne postoji pravilnik, ni radna uputa nego improviziraš i vodiš se intuicijom) da radim dobro.
nikad prije se nisam osjećala nesigurnije u sve što radim nego zadnja 2 dana u parku 
fakat me sram jer sam to doživjela kao fijasko. dok kad je bila jako mala i jako urlala u kolicima to nije bila ta vrsta srama ovo spada pod moj propust  a ono pod lošu sreću  |
Zasto bi to, pobogu, bio tvoj propust?
Zar nisi nikad vidjela dijete koje vristi i baca se po podu? Koje otima tudje igracke, a svoje ne da ni za zivu glavu? Koje drugoj djeci uzima keks?
Pa to su mala djeca i sve to ide u nas radni staz. Kljucno je odreagirati na pravi nacin tako da dijete kad-tad shvati da je takvo ponasanje neprihvatljivo.
Curica ti ima koliko ono - 15-16 mjeseci? E, pa da ima 6 godina i jos se baca po podu kad joj nesto neces kupiti, onda bi se ja zabrinula na tvom mjestu. A ovako.... Ne primaj srcu tudje komentare, dogovori s tm kako cete reagirati u odredjenoj situaciji i budite dosljedni.