Haha, devaa, podsjetio si me onih dana kada sam u čekaonici psihijatr.ambulante sjedila i mislila, kaj da velim, kaj cu rec.
Pa slažem rečenice, cijele odlomke, pa me trema lovi ko pred kakav nastup !. Pa briga, hoće li doktorica shvatiti sto trebam kad sam tako nejasna i sve tome slicno.
Pa me zena pozove, sjednem nasuprot njei osjetim da se sve otvara bez ikakvog zastoja.
O+a zna postaviti pitanje a ja kazem sto mi dusa da reci toga trena.
Sve to ide bolje nego od onog sto u glavi zamisljamo
