Dovoljan je jedan pogled.
Jedan, samo jedan,
I sve moje, više moje nije.
Da li sam ga vrijedan?
Sanjati se ipak smije.
Jedno proljeće.
Oh, kako lijepo je bilo,
Papir još nosi taj broj sreće.
Tako drago, tako srcu milo,
Al vrijeme svojim putem kreće.
Ljeto je izgubilo svoj sjaj.
Svaki dan isti, ista svaka noć,
U snu glava traži spas.
Srce jadno nema kuda poć,
Zar je to sve od nas?
U jesen vidjeh tvoje lice.
Tako poznato snovima mojim,
Opet isti pogled, isti tren.
Ništa moje, nemogu zvati svojim
Jos od onog prvoga sam njen.
Ovu zimu te grije netko drugi.
I dok gaziš po snovima mojim,
Nježna nemoraš bit.
Nek tvoj bol učinim svojim.
Da ti lakše možeš snit.
Sutra netko drugi ljubit će te smjeti,
Više nisi moja mala.
Vidjeh što znači voljeti,
I na tome ti hvala.
Dovoljan je jedan dodir.
Jedan, samo jedan,
I sve moje, tvoje ostaje.
Da li sam ga vrijedan?
Samo sanjat mi preostaje....
Napisano u depresivnom stanju.
