Sređujem ja tak neki tekstić, a u njemu svako malo priča se o Unescu. No... ne baš Unescu, nego o UNESCO-u.
Evo, opet ne znam kaj da radim: ako se kratica piše verzalom, a ovdje se piše, ne može se pisati drukčije nego: UNESCO-u, UNESCO-a itakodaljeitakobliže... A mislim da već stoljećima nisam čula izgovor /uneskoa, uneskou/, nego /uneska, unesku/.
Ali, ajde, ovo je još kolko-tolko jasno, tak se piše, tak se čita, takvih primjera ima u pravopisima.
Zapela sam, međutim, na još jednom problemu: instrumentalu.
Piše li se UNESCO-om ili UNESCO-m? Prema sustavu bi bilo ovo prvo rješenje jerbo je -om nastavak za instrumental. No onda bi se čitalo /uneskoom/, što mi se čini strašno, užasno i slično onim horror-rješenjima tipa "25-tog" - dakle, nepotrebna udvajanja glasova. Još mi se gorim čini posvojni pridjev: UNESCO-ov.
U pravopisima i popratnoj literaturi sve vrvi od afežeja, skojeva, eserjota; ili pak od hadezeja, haeselesa, ali nigdje, baš nigdje ne nađoh primjer s akronimskom kraticom koja svršava na -o.
Stich, vjerojatno si imao primjer u praksi.
Zahvalna
