[trebor]

Operacija karotida se radi kad se dijagnostikom utvrdi da je 90% lumena arterije začepljeno aterosklerotskim plakom.
Operacija se uvijek radi samo na jednoj karotidi, nikad istovremeno na obje bez obzira ako su možda i obje zrela za operaciju.

Prije zahvata obavezno prethode određene prijeoperacijske pretrage i prijeanesteziološki pregled.

Sam zahvat radi se u općoj endotrahealnoj anesteziji ( OET ) i vremenski i ne traje nešto predugo - u prosjeku dva-tri sata recimo.
Kirurg tijekom zahvata napravi rez na vratu ( sa lijeve ili desne strane ). Danas obično uradi tkz endarterectomiju sa ili bez umetanja male endovaskularne proteze ( patch-plastika ). U prijevodu, otvori karotidu, očisti ju od naslaga i ukoliko je potrebno postavi malu protezicu.
Po završetku operacije ubično se postave jedan ili dva manja vakum-drena kojima se krv i sukrvica evakuiraju iz opeativnog područja čime se pospješuje cijeljenje.

Bolesnik, ovisno o tijeku operacije i anestezije, budi se, ekstubira i postoperativno biva smješten natrag na matični odjel vaskularne kirurgije ili na dan-dva u JIL.

Ono što je nezgodno u ovoj priči je to što se tijekom zahvata na samoj arteriji, ista mora kratko zaklemati ( u suprotnom od krvi ništ ne bi mogao raditi a otvorena karotida iskrvari dok si reko keks ). Koliko dugo će karotida biti zaklemana ponajviše ovisi o spretnosti kirurga, nešto manje o samom lokalnom nalazu.
Samim klemanjem arterije mozak gubi velik dio krvi koji koja ga opskrbljuje kisikom. Karotida s druge strane i dvije arterije vertebralis, koje isto nose krv mozgu, nastoje to kompenzirati.
No dosta često, nakon operacije bolesnik ima kliničku sliku pareze jedne strane tijela - djelomična oduzetost ruke i noge s jedne strane tijela, s iste strane oduzetost mišića lica, pad usnog kuta.
Vrlo često prvog dana a baš zbog te "šale s mozgom" tj klemanja, bolesnik je izrazito nemiran, u stanju polusna, malo žešće ošamućenosti...
Ova stanja mahom sva su reverzibilna nakon par sati ili kojeg dana. No vrlo su nezgodna i čovjeka i obitelj često uplaše.
Ponekad nažalost dođe i do pravog ishemijskog inzulta - to je jednostavno rizik operacije kojeg valja biti svjestan.
Nekakva extremna krvarenja ovdje baš nisu česta, barem po mom iskustvu. I dobra stvar je da su ove operacije za vaskularne kirurge danas više-manje rutinska stvar i ne predstavljaju neki preveliki problem.