[Zeev Zion]

crtica kaže:

Da li postoji ograničenje u smislu tko se smije baviti kabalom?

Postoje različita mišljenja. Većina se pridržava uredbe po kojoj se Kabalom može baviti samo netko tko je navršio 40.-tu godinu života, oženjen je (udana) i ima djecu. Razlozi su već negdje na forumu bili iznešeni. Manjina kaže da je učenje kabale obveza svakoga, budući da ona spada u Usmenu Toru, ezoterijsko tumačenje, kaže da je edikt bio izdan s Neba, i zabranio je javno učenje kabalističke mudrosti, i vrijedio je od razorenja drugog Hrama do godine 1490.(5250.g. po Židovskom kalendaru). Dakle zabranjeno je bilo javno podučavanje. Bilo kako bilo Kabalom se nema smisla baviti ukoliko nisi (što je uvjet) bez ostataka savladao halaha i filozofiju.
Kako bih ti pojasnio evo ti izvadak iz jednog mog rada na temu reinkarnacija i Židovstvo:

Tradicijski gledano, temelj Židovstva je Sinajska Objava prije 3 317 godina, pri kojoj je oko 3 000 000 ljudi, izravno svjedočilo govor B-ga upućen netom nastalom židovskom narodu. Ono što je Židovski narod primio kao baštinu je: Tora. Termin je najbolje prevesti kao: nauk, poduka, instrukcija, ali i kao teorija, znanje, mudrost. Obično se dijeli na: Tora ŠeBihtav-Pismenu Toru (Mojsijevo Petoknjižje), Tora ŠeBeal Pe-Usmenu Toru (metoda i derivacije pouka i praktičnih zakona iz Petoknjižja, prenosila se usmeno, te je zapisiovanje počelo tek oko 200.g.n.e. pa do 500.g. i naziva se Talmud) te Kabalu (prevodi se kao: predaja, primanje,; sadrži tajna učenja , poglavito o Stvaranju svijeta i o Merkavi /viziji na početku Ezekijelovog proročanstva/; no ona daje i dublje uvide u prirodu «micvot» (zapovijedi), te odgovara na temeljna kako teološka tako i psihološka pitanja; prenosila se usmeno samo rijetkim odabranim učenicima, a zapisana je u brojnim knjigama kao što su Zohar, Sefer HaBahir, Torat HaHehalot, Sefer Yetzirah i dr.---- Knjige koje su ovdje navedene dijele problem s datiranjem, velika je razlika između tradicijskog i akademskog stava oko njihove starosti. Problem ovdje samo navodimo jer ga je ne moguće riješiti u okviru ovoga rada, čak i kada bi autor ovih redaka bio upućeniji od nužnog za ovaj problem.).

Međusobna veza ovih formalnih dijelova Tore, uočljiva je pri svakom dubljem uvidu u temeljnu literaturu, a posebice je važno istaknuti da su svi veliki Kabalisti u svim generacijama bili izuzetni halahičari (“Halaha” občno se prevodi kao “put” ili “ići”, pravni dio židovske religijske literature, označuje primjenu pravnih načela u svim područjima života, a koristi se kao termin za ispravnu praksu. Možda je najistaknutiji primjer vrhunski kabalista, Rabi Josef Karo, koji je napisao Šulhan Aruh autoritativan halahički kodeks, kojeg kao obvezujućeg prihvaćaju i aškenazi i sefardi ortodoksnog smjera), napisavši mnogobrojna djela o Židovskom zakonu, što nije pravilo u drugim religijama, gdje su mistici često zastranjivali od formalne doktrine te tako bili izopćivani zbog svojih učenja. Navodimo ovo kako bismo pokazali da Kabala ne dolazi iz nekog Židovstvu stranog izvora, ili iz nekog njenog opskurnog «ne-doktrinarnog» dijela već od Kabalista koji su većinu svojih znanja i djelovanja temeljili na Zakonu te ga sami tumačili i proširivali.