Quote:
dire Dawn kaže:
evo ja ima sasvim drugačije iskustvo kao anksiozna osoba. godinama se liječim i ove godine sam, nakon što sam se privatno opekla, opet okrenula socijalnom psihijatru na rebru. znam da imam anskioznost, znam da se radi isključivo o psihi, znam kad je počelo, znam kak se osjećam, ali doktorica je inzistirala (ne sugerirala, ne pitala) da obavim 10-ak pretraga koje uključuju i CT mozga.
lijepo je krivit pacjenta, ali postoje i slučajevi kad je doktor taj koji tjera na druge kontrole*, nije nužno da uvijek (ili namjerno) pacjent sam inzistira na raznim pretragama. 
*doslovno je rekla da ne dolazim dok ne obavim sve pretrage jer bez njih "ne može" nastaviti moju psihoterapiju. |
Očigledno je i to moguće.
Donekle i ima smisla, ako dr misli da je potrebno, jer ponekad doista treba isključiti somatski faktor.
Ja sam na psihoterapiju došla uvjerena da su mi simptomi (problemi s vidom) od stresa na poslu, a ne kako se sumnjalo - multiple skleroze. Odbijala sam neurološke pretrage u strahu da mi ne otkriju da i ja (kao i mama) imam istu bolest. Psihijatar me nakon par mjeseci nekako nagovorio da ipak odem na pretrage i ispostavilo se da stvarno imam MS i da su simptomi stvarno bili somatske prirode. No tada smo već naveliko ušli u terapiju, tako sam i to nastavila, svakako mi pomaže nositi se s ovom MS dijagnozom. I to idem isto na Rebro, od prvog dana, i jako sam zadovoljna.
Ovo što sam ranije napisala je motivirano nakon čitanja teme na pdf psihologija gdje su ljudi mahom opisivali to, da svaki dan imaju drugi simptom i traže od doktora uputnice, iako im je anksioznost već dijagnosticirana.
Također, jednom prilikom je mom terapeutu zvonio telefon, pa se javio i slušala sam kako 10 minuta objašnjava nekome da njegovoj kćeri ne treba još i magnetska rezonanca cijelog tijela, niti "nekakva infuzija", a tip je povukao veze do ravnatelja i svi u zivkali i vršili pritisak. Jer nitko u obitelji nije htio prihvatiti da su njeni problemi ipak psihičke prirode (nakon svih pretraga koje su bile negativne).