Kada je sa 11-12 godina dobila prvu menstruaciju,pocela se osjecati lose.
Bio je to za nju veliki sok i stres, a i za tetku, jer nije ocekivala da ce sestra tako rano dobiti menstruaciju.
Sestri je bilo nemoguce objasniti sta se desava, bojala se jako.
Sad se vise ne boji, zna da je to normalno.
Ja sam tad imala nekih 6-7 godina.
Znam da sam mislila, kad sam je vidjela prvi put u bolnici "kako joj mjenjaju krv tudjom".
Primala je krv i infuzije, bojali su se da ce joj srce otkazati, cjelokupni organizam je bio slab i doktori bas i nisu bili ubjedjeni da ce to da prezivi.
Jos od rodjenja ima problema sa srcem i ima "pileca prsa" (ne znam kako se to tacno zove, prsni kos joj je deformisan), te joj je tjeme bilo mekano...
Drugi put je sa 18 bila.
Bila je lose par dana, slabo se kretala, kao iznemogla, a jednog jutra je ustala iz kreveta i srusila se pored, na pod.
Tada je takodje lezala u bolnici, isto na infuzijama i primala je krv.
Mada mi je u sjecanju da je jos jednom bila u bolnici, dok sam ja bila mala, ali ne mogu se bas tacno sjetiti, nekako mi je kroz maglu to da je ipak bila 3 puta u bolnici.
Sta je bio tacan razlog tih njenih slabosti ne znam, mislim da doktori ni mami ni tetki nisu nesto preciznije govorili, jer mi je mama na svaki moj upit sta je seki govorila "kako se osjeca slabo i icrpljeno", nista vise.
