[The Satyr]

Najgora stvar kod ove predivne knjige nije ta što su nas prisiljavali da je čitamo u 8. razredu osnovne škole i nakon toga zaboravimo zbog navale svih ostalih bull~a koje smo morali progutati u srednjoj školi, nego ta što je ni mnogi odrasli ne mogu skužiti. Da, to je knjiga za odrasle, ali odrasle koji imaju otvoreni i neprogramirani um poput djeteta, a opet shvaćanje i iskustvo nekoga tko ima 2-3 banke iza sebe. Kad bi je bar svi odrasli mogli shvatiti. Ma vraga svi, kad bi ih bar bila četvrtina koji je shvaćaju, već bi bilo drukčije.

A odrasli više niti ne pogledaju tu knjigu, a kamoli da je idu čitati ili nedajbože razumijeti... knjiga se pročita u par sati (ako i toliko), a prenabijena je svevremenskim vrijednostima koje bi mnogi trebali usvojiti. A nažalost ih, s godinama, sve više zaboravljaju. I zbog toga je cijeli naš ljudski rod u "ćorsokaku" što se tiče i emocija i razmišljanja, a da ne pričamo o akcijama koje poduzimamo u životu. Nažalost, tako će i ostati još jedno dugo vrijeme, a Mali Princ će nas zauvijek gledati sa svojeg malog asteroida B-612, i jako mali broj nas će mu uzvratiti pogled, a kad ga uzvrati, vidjet će samo tugu u njegovim očima uperenima u nas.