Pogledaj jedan post
Old 01.02.2011., 01:55   #14
Bio je stariji od mene. Klinac u 3. razredu kojem je moja mama bila učiteljica.
Ja još nisam išla u školu.
Odmah u startu bilo je vidljivo da toj ljubavi nije suđeno.

Ali nisam si mogla pomoći. Imao je velike bademaste oči i dugačke trepavice. I veliki osmijeh (očito sam oduvijek padala na osmjehe).
Najgore od svega je bilo sto se iz aviona vidjelo da sam beskrajno zaljubljena u njega (obrazi me uvijek odaju). Sjećam se kako sam svaki put kada bih prolazila mimo njegove kuće zirkala uokolo ne bih li ga ugledala na drvetu, u dvorištu, na prozoru. Zadirkivali su ga zbog toga. Jer, tko bi želio da se u njega zaljubi neka klinka koja još ni u školu ne ide.

U selu su se jednom godišnje održavala natjecanja u vatrogastvu. Pokušavalo se utvrditi tko može najbrže jakim mlazom vode srušiti prazne limenke.
Naravno da se natjecao.
Dojahao je sa stilom. Na novom zelenom biciklu.
Ali, lanac za bicikl nije ponio. Bicikl nije mogao ostaviti sam. Netko bi ga ukrao u tom pitomom, mirnom mjestašcu podno Sljemena, nadomak Zagreba, gdje se svi poznaju i sve se brzo sazna.
Prišao mi je i zamolio me da mu pričuvam njegov zeleni bicikl. Od lupanja srca u usima nisam ni čula kako mu odgovaram.
I dok su svi navijali, vriskali, polijevali se vodom, ja sam stajala sa strane i svim svojim malim srcem čuvala njegov zeleni bicikl.
Vrijedilo je. Na kraju je poklonio osmijeh. A, ja vise nisam mogla ni tražiti.

Nekoliko mjeseci nakon toga ja i moji smo se preselili. U Zagreb. Među aute, buku, beton i smog. Među neku zlu djecu koja su se sva od prije međusobno znala i nisu prihvaćala lako pridošlice.

A, ja sam još godinama nakon toga bježala u svijet mašte.
Na obronke Sljemena, u pitomo mjestašce gdje se svi znaju, gdje živi dječak s najljepšim osmjehom na svijetu.
__________________
Toby Ziegler is my spirit animal.

Zadnje uređivanje Petra Pan : 01.02.2011. at 02:55.
Petra Pan is offline