[teta-elza]

posto sma se vec uspjela pohvaliti da sam prosle sezone na jednom dijelu nasada uspjesno proizvela fuzikladij, na pamet mi je pala prerada jabuke u sok. tim vise, sok sam proizvodila prije nekih 10 godina. tadasnji savjetnik mi je prodao recept, iznajmio neku primitivnu napravu za sok i poput pracovjeka sam krenula u preradu. sok je ispao fantazija, bez obzira na primitivnu i zastarjelu tehnologiju, za koju vjerujem da je jos uvijek u funkciji.

ukratko, jabuka se oprala, izlupala, ispresala a sok se pasterizirao. dodali smo c vitamin da ubijemo slatkocu i dobijemo bistrinu i uzgi. stajao je po par godina. od cc-a 2000 l prvoklasnog prirodnog soka prodala sma nista jer je takav proizvod bio nepoznanica na trzistu.

kako rekoh, razmisljala sam o preradi i kontaktirala nekoliko preradjivaca. najpovoljnija mi je bila jedna firma iz v. gorice. covjek je korektno dao vise mogucnosti, cijene, uvjete placanja, popuste-ponudu cuvam u inbox-u tako da mogu sve to i dokumentirati ako treba.

kad sma zbrojila troskove ambalaze-moram kupiti flase, jel, pa cepove, pa platiti kartone u koje ce se flase pakirati, zatim tu ide i deklaracija, pa troskovi prerade, troskovi transporta do v. gorice i natrag-sve je to preskupo. (cijenu jabuke nisam ni uracunala, jednostavno sam zaboravila na voce.) pocela sam obilaziti hotele, trgovacke lance i ostala neugodno iznenadjena. kao prvo, sok je preskup. cijena litre soka sa pdv-om je bila 9 kuna, geronimo, slozit ces se da nije pretjerano. svi su se mrstili i pricali kak je skupo. jeftinije na zalost nisam mogla dati i odustala sam od prerade. najmocniji mi je bio sef nabave jednog hotela na moru sa izjavom; draga sjora, mi nabavljamo sok od narance po 3 kune litru. i gosti zadovoljni. ajd dobro, sok je smece al je jeftin.


isti savjetodavac me nagovorio na proizvodnju dzema od jagode. nema sto, covjek mi je pojasnio kak cu raditi, ja ga poslusala i napekla gomilu dzema. dzem-nikad ni prije ni poslije nisam nesto slicno jela. savrsen. opet ulaganja u nesto sto se ne moze prodati. nisma imala kolicinu, premda je kvaliteta bila u nebeskim visinama, okus bozanstven, boja i miris jedinstveni.

dakle sale sitni, geronimo i ostatak ekipe ajmo malo popricati o tom problemu. svi koji nesto proizvodimo imamo mogucnost i prerade necega u nesto. svi koji se bave preradom znaju sto preradjuju i kakav je finalni proizvod. isto tako znaju da se takvo nesto ne moze mjeriti sa onom kemijom koja nam je servirana po ducanima. na koji nacin proizvesti kvalitetan sok, pekmez, dzem, marmeladu, bilo sto, taj isti proizvod prodati i ne biti na gubitku? ovaj covjek koji mi je sugerirao preradu nije mislio nista lose, naprotiv. moj problem sto sam kao jedinka bila nekonkurentna, imala male kolicine, mada nisam bila lakoma i nisam dizala cijenu proizvodu u nebesa.

ima li netko misljenje o gore napisanom ( geronimo moze napraviti kalkulaciju kad uhvati vremena premda je odlucio pobjeci od prerade a ne znam zasto) i dati neko rjesenja.